Peng je naglasio da su širenju zaraze na početku pogodovali vrlo strogi kriterijumi nacionalne komisije za zdravstvo, zbog kojih je većina zaraženih puštena kućama. Da bi doktori smjeli da postave dijagnozu zaraze novim virusom, pacijent je morao da bude povezan s pijacom na kojoj je zapravo i otkrivena zaraza, da ima temperaturu i da dobije pozitivan test na korona virus. Kriterijumi su promijenjeni tek poslije 18. januara, kada je veći broj ljudi koji su vjerovatno bili zaraženi pušten kućama bez dijagnoze.
Ljekari se trenutno jedva nose s prepunim krevetima i manjkom zaštitne opreme. Rade u zaštitnim odjelima, ne koristeći čak ni polučasovnu pauzu na koju imaju pravo u toku smjene. Mnogi od njih se žale da u toku radnog vremena ne smiju da odu ni do toaleta, jer jednokratna odjela za zaštitu nemaju dejstvo kada se jednom skinu, a nema ih dovoljno, prenosi Jutarnji.hr.
Peng je ispričao da većini ljudi bolest prođe za dvije nedjelje, a da se malom broju ljudi simptomi pogoršaju u drugoj nedjelji i ulaze u treću, koja je kritična i u kojoj je smrtnosan ishod pacijenata vjerovatan između 4 i 5 odsto.
– Može doći do upale svih organa, pacijenti počinju da se guše i potrebno je održavati ih u životu uz pomoć respiratora ili mašina srce-pluća. Ako broj leukocita nastavi da opada, dolazi do kolapsa imuniteta i smrti. Na sreću, veći broj pacijenata uspe da se oporav – ističe dr Peng.
Potresna sudbina oboljele trudnice
Gotovo dva mjeseca otkako je registrovan prvi pacijent zaražen korona virusom do danas dr Peng je, ne libi se da prizna, isplakao more suza. Najgori slučaj mu je bio oboljele trudnice čiji su troškovi liječenja premašili 28.000 dolara. Njen siromašni muž potrošio je svu ušteđevinu i sav novac koji su im dali rođaci, ali je na kraju morao da odustane od liječenja. Žena je umrla, a Partija je tek sljedeći dan uvela pravilo po kom svi zaraženi imaju pravo na besplatno liječenje.
Kaže da se virusom prvi put susreo 6. januara.
– Riječ je o pacijentu kojeg su već odbili u nekoliko bolnica i koji je bio u lošem stanju. Odmah sam znao da ima koronavirus, a primili smo ga u bolnicu tek nakon duže debate i smjestili u strogi karantin. Tada smo odvojili ukupno 16 kreveta za pacijente zaražene korona virusom, što se nekima tada činilo preterano. Ja sam odmah znao da nije. Svi kreveti bili su nam puni već 10. januara. Ubrzo je epidemija bila u punom zamahu – rekao je Peng i dodao da je odmah vjerovao da se bolest može prenositi s osobe na osobu.
Ovaj ljekar je proveo i mini istraživanje na 138 pacijenata zaraženih virusom između 7. i 28. januara iz kojeg je utvrdio da je u gotovo 99 odsto slučajeva prvi simptom kod zaraženih osoba povišena temperatura, potom malaksalost u 70 odsto slučajeva, kašalj u 60 odsto, bolovi u mišićima u 38,4 posto slučajeva, a teškoće s disanjem u 31,2 posto slučajeva. Ako se simptomi pogoršaju tokom druge nedjelje ljudi bi trebali da odu u bolnicu, smatra Peng. Ta je nedelja ključan u tome hoće li se stanje pacijenta pogoršati ili poboljšati.
– Za one najozbiljnije slučajeve naš pristup je takav da tim pacijentima damo kiseonik, a onim koji su kritično to radimo pomoću “vještačkih pluća”, to jest uređaja koji pomaže disanju. Specifičnih lijekova za pacijente oboljele od koronavirusa nemamo, primarni nam je cilj da im pomognemo u održavanju tjelesnih funkcija. Naglašavam, novih lijekova za koronavirus za sada nema, iako se neki pacijenti mogu oporaviti uz pomoć nekih lijekova koje su uzimali tokom boravka u bolnici. Sve zavisi od toga koliko je zaražena osoba uopšte zdrava i koliko je sam slučaj oboljele osobe ozbiljan – dodao je.
Herojstvo medicinskog osoblja
Peng se požalio na izuzetnu opterećenost bolnice u kojoj radi.
– Imamo tri odjeljenja sa 66 kreveta u kojima je smješteno ukupno 150 pacijenata. Otkad smo primili prvog pacijenta početkom januara niko do medicinskog osoblja nije bio na odmoru. To važi čak i za zaposlene koje su trudne. Svi smo smješteni u hotelu odmah do bolnice, a smjene nam traju po 12 sati za ljekare i osam sati za medicinske sestre. Na početku je bilo teško, ali sad smo već navikli – rekao je Peng.
O najtežim trenucima tokom epidemije, poput gorepomenutog slučaja preminule trudnice, nije puno govorio.
– U početku sam puno plakao, ali sad mi je već ponestalo suza. Neki su pacijenti doslovno klečali preda mnom i molili me da ih primim u bolnicu, a ja nisam mogao ništa da učinim jer smo već bili puni. Potresla me i priča iz bolnice Saut Central u koju je otišao zamjenik direktora naše bolnice kako bi im pomogao. Tamo je na odjeljenju intenzivne njege već zaraženo oko dvije trećine osoblja samo zato jer nemaju dovoljno zaštitnih odjela. Lejkari su trčali odjeljenjem bez ikakve zaštite znajući da će se vrlo vjerovatno zaraziti, ali svejedno su nastavili da rade kako bi pomogli pacijentima – zaključio je ljekar.
(Srpskainfo)
