Zamah ruku i nogu posebno ukazuje na osjećanja: veći zamah povezan je sa bijesom, dok manji zamah signalizira strah ili tugu, prenio je Gardijan.
Istraživači su zamolili volontere da pogode emocije ljudi na osnovu video-snimaka hoda. U eksperimentima su glumci hodali dok su se priskećali događaja koji su izazvali bokes, sreću, strah ili tugu.
Video-snimci su prikazivali samo pokrete tijela, bez izraza lica ili drugih znakova. Posmatrači su uspješno prepoznali emocije.
U drugom eksperimentu, naučnici su manipulisali video-zapisima da bi povećali ili smanjili zamah ruku i nogu. Ispitanici su agresivnije hodanje doživjeli kao ljutnju, dok su slabiji pokreti povezivali sa tugom ili strahom.
“Hodanje je jedan od najpoznatijih i najbolje uvježbanih pokreta cijelog tijela, pa promjene u emocionalnom stanju prirodno utiču na način na koji hodamo”, rekla je glavna autorka studije sa Međunarodnog instituta za napredna istraživanja telekomunikacija u Kjotu, Mina Vakabajaši.
Studija naglašava da tumačenje emocija na osnovu pokreta može da pomogne ljudima da brzo razumiju druge u društvenim situacijama, čak i iz daljine.
Naučnici takođe vide potencijalne primjene u nadzornim sistemima i nosivim uređajima koji prate mentalno stanje.
Slična istraživanja u Teksasu pokazala su da algoritmi mašinskog učenja mogu djelimično da predvide ljutnju, tugu, radost i strah na osnovu hoda.
