-Puno nam znači što tri člana naše porodice rade u ovoj fabrici, jer znamo koje privilegije imaju zaposleni u „Alumini“ – dodaje Novica, dok očekujemo da se susretu pridruže Pavle i Mitar, prvi viljuškarista u službi Transporta, a drugi metalostrugar u Mašinskoj radionici.
Zelenovići žive u Karakaju, neposredno kod Željezničke stanice, i dva brata, uglavnom idu zajedno na posao, s obzirom da tata radi po smjenama.
Pored Pavla i Mitra, Novica ima i trećeg sina, Petka, koji radi u jednoj ovdašnjoj automehaničarskoj radnji.
Jedna od najvažnijih dužnosti dobrog oca je, kaže Novica, pružiti svojim sinovima šansu za bolji život. Biti otac znači puno stvari, ali najvažnije svojim nasljednicima biti dobar uzor. Novica sinovima prenosi znanje o tome šta znači biti čovjek i biti uspješan u životu.
-Dobra su mi djeca, hoće da rade i vole svoj posao. Čim su fizički dozreli da mogu da zarađuju išli su preko ljeta, za vrijeme školskog raspusta, da rade i zarađuju novac. Nisu birali šta će raditi. Bili su u berbi malina, radili na istovaru robe iz kamiona, šta god im se ukazalo, oni su prihvatali. Nijednog posla nisu se stidjeli. Baš sam ponosan na svu trojicu – biranim riječima, razumljivo, govori Novica o svojim sinovima.
Zelenovići su porodično vezani za željeznicu. Novičin otac je bio željezničar, kuća im je svojevremeno bila pored pruge, a i danas je tako.
-Susret sa vozovima i željeznicom počinje još u djetinjstvu u rodnom kraju, u okolini Konjica. Kad sam krenuo u osnovnu školu, išli smo vozom u susjedno selo, do škole smo putovali nekih pet kilometara – sjeća se Novica, dodajući da je u Zvorniku ponovo, kako kaže, „refrešovao“ željeznička iskustva.
Pavle kaže da tri godine radi u kompaniji „Alumina“. Možemo ga sresti u čitavom fabričkom krugu, od Glavne kapije do objekta 46, na pogonu PMS.
-Posao viljuškariste nije težak, čak šta više je i zanimljiv, pogotovo ako volite svoje radno mjesto. Odgovornost se, naravno, podrazumijeva. Morate uvijek biti koncentrisani, posvećeni i pažljivi u poslu zato što se prevoze različiti tereti – kazuje Pavle.
Radost zbog zasnivanja prvog radnog osnosa, odmah nakon završetka školovanja, ne krije najmlađi član porodice Zelenović. Osmanaestogodišnji Mitar je od prije nekoliko mjeseci metalostrugar u Mašinskoj radionici.
-Trudio sam se da učenjem i angažovanjem na praksi, dobijem posao u ovako velikoj fabrici – ističe Mitar, kome je, kako kaže, veliki izazov da od komada metala napravi gotov element, kao što su vratila, navojna vretena, prirubnice, da bi proces proizvodnje u kompaniji „Alumina“ bio uspješan.
Pavle i Mitar čvrsto su opredijeljeni da ostanu na ovim prostorima i grade budući život.
-Svoju budućnost i perspektivu vidimo u „Alumini“ i u Republici Srpskoj. I ovdje, uprkos mnogim problemima i teškoćama, može da se živi i radi – poručuju ovi mladi ljudi, uzorni radnici u najvećem zvorničkom kolektivu.
(A.M.)
