U izvještaju se ističe kako potrebe za zaduživanjem naglo rastu, usljed čega će se na čitavom Zapadnom Balkanu povećati i buduće otplate po osnovu kamata, i to u uslovima uvećanog fiskalnog deficita i javnog duga i smanjene dostupnosti sredstava na finansijskim tržištima.
“Pojedine države, kao što su Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija, sprovele su konsolidaciju ograničavajući kapitalnu potrošnju, a uprkos fiskalnoj konsolidaciji u svim ovim zemljama i dalje su visoki rashodi za obavezne stavke, i to naročito za masu zarada u javnom sektoru i penzije. BiH i Crna Gora troše relativno manje na zarade u javnom sektoru od 28 država Evropske unije (EU) ili manjih zemalja članica EU. I socijalna davanja su u BiH, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji izdašnija nego u manjim zemljama EU. Sve ovo ukazuje da države u regionu imaju manje fleksibilne budžete i uži prostor za manevrisanje u uslovima krize”, navodi se u izvještaju.
Iz Svjetske banke naglašavaju da je pored toga, nakon dvije godine pooštravanja fiskalne politike, više država Zapadnog Balkana popustilo ove stege, usljed čega su potrošena sredstva koja su sada prijeko potrebna. Deficit je u ovom regionu u 2019. porastao na 1,8 procenata – što predstavlja povećanje od 0,6 procentnih poena (pp) BDP-a u odnosu na godinu dana ranije.
Pozitivno je što su naša država, Albanija i Srbija u krizu ušle u periodu poboljšanja fiskalne pozicije: sve ove tri zemlje su prethodno smanjile javni dug za između 1 i 1,7 pp BDP-a uz snažan privredni rast. Ali, sve države Zapadnog Balkana sada bilježe veće dugove nego prije svjetske finansijske krize (SFK), a njihove premije rizika više su nego u uporedivim zemljama. Ovim je ranije postignuti uspjeh poništen.
“Ako uporedimo porast duga između SFK iz 2008. i 2019, vidjećemo da su Albanija, BiH i Kosovo zabilježili umjereno povećanje između 13 i 17 procenata BDP-a, Sjeverna Makedonija i Srbija rast od nešto preko 25 procenata BDP-a, a Crna Gora skok JJG duga od blizu 50 pp BDP-a”, kaže se u izvještaju.
Mjere za zaštitu života građana i radnih mjesta povlače značajne fiskalne troškove i prouzrokovaće rast javnog duga. Očekuje se prosječno povećanje učešća potrošnje u BDP-u od 2,5 pp BDP-a (3 pp u BiH i 4,6 pp u Crnoj Gori).
Kanali prenosa i obim uticaja krize zavise od zemlje, i kreću se od zaustavljanja sektora saobraćaja i turizma, koji čine skoro četvrtinu ekonomija Crne Gore i Albanije, do narušavanja globalnih lanaca vrijednosti u BiH, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji i naglog pada cijena robe na Kosovu. Sve su zemlje regiona, stoga, suočene sa mogućnošću ulaska u recesiju.
Iz Svjetske banke dale su savjete šta bi BiH i ostale države trebalo da urade u okolnostima suženog fiskalnog okvira:
- prvo razmotre promjenu prioriteta na polju rashoda i smanje neefikasnost u potrošnji;
- ojačaju kapacitet zdravstvenog sektora da se pripremi za mogući novi talas zaraze kako se ograničenja postepeno ukidaju;
- preispitaju srednjoročne fiskalne strategije kako bi uspostavile adekvatnu ravnotežu između fiskalnih podsticaja i fiskalne konsolidacije, između ostalog i kroz izradu mjera ekonomskog oporavka za period nakon Kovid-19 usklađenih sa fiskalnim kapacitetima svake zemlje;
- kod naplate javnih prihoda uzmu u obzir strukturne promjene domaće privrede, između ostalog tako što će oporezovati digitalnu ekonomiju i reformisati poresku politiku u sektorima koji utiču na životnu sredinu (kroz npr. oporezivanje emisija ugljendioksida i preispitivanje subvencija za fosilna goriva);
- proaktivno rješavaju izazove sa kojima se suočavaju održive firme putem kratkoročne i vremenski ograničene horizontalne pomoći;
- unaprijede poštovanje obaveza od strane poreskih obveznika da bi se zaštitile od rasta sive ekonomije, uporedo sa reprogramiranjem poreskih obaveza u sektorima pogođenim krizom;
- ojačaju upravljanje javnim finansijama i javnim nabavkama u cilju maksimalnog povećanja odgovornosti i povjerenja;
- prate fiskalne rizike i uslovne obaveze državnih preduzeća gubitaša;
- unaprijede upravljanje javnim ulaganjima – uključujući planiranje i realizaciju projekata i nabavke vezane za njih – i učine “zelena ulaganja” značajnim dijelom strategije oporavka koja počiva na “zelenom rastu”;
- zajedno sa sprovođenjem mjera fiskalne politike, iskoriste ekonomski oporavak nakon Kovid-19 kao priliku za zatvaranje dugoročnih jazova regulatornih politika;
- usvoje srednjoročne planove za povratak javnog duga u održive okvire i ponovno uspostavljanje fiskalnih pravila.
(N1)
