Aramis Naglić, uz asistenta i sugrađanina Hrvoja Radanovića, preuzeo je prije točno godinu dana GGMT Viennu i od tada klub praktički podigao iz pepela. Uz naslov prvaka Austrije 2013. godine, ovo je tek drugi trofej u povijesti za klub koji je u polufinalu Kupa nakon teške borbe svladao Gmunden 83:77, a dan kasnije u finalu uvjerljivo i branitelja naslova Oberwart (92:70).
– Malo smo proslavili, ali već danas igramo gostujuću prvenstvenu utakmicu pa nismo baš niti imali vremena – govori Aramis Naglić, proslavljeni riječki košarkaš, kojemu je kao treneru ovo treći trofej. Dva naslova prvaka Slovačke osvojio je s Interom iz Bratislave.
– Polufinale je definitivno bilo teže i s psihološke strane jer je opterećenje jače. Gmunden je zrela ekipa koja igra dosta dobru košarku pa je u principu s njima bilo teže igrati nego u finalu s Oberwartom. Ove je sezone sustav austrijskog Kupa pomalo čudan, radili su parove izvlačenjem od početka te je do Final Foura došao drugoligaš, a mi smo na putu do trofeja igrali s četiri najjače momčadi Austrije uz nas. Također, nismo niti jednu utakmicu odigrali na domaćem terenu, tako da je put bio jako težak.
Jasne ambicije
Naglić je Viennu preuzeo na sredini ljestvice Superlige s omjerom 9-8, a 12 mjeseci kasnije u novoj sezoni, uz osvojeni Kup, bore se za još dva trofeja. GGMT Vienna trenutačno je prvoplasirana momčad lige, a ostvaren je i plasman u četvrtfinale Alpe Adria kupa gdje će igrati protiv poljske Dabrowa Gornicze.
– Vienna je prvenstvo uzela 2013. godine i nakon toga su uvijek bili u sredini ili donjem dijelu ljestvice, tako da je ovo jedan veliki poticaj i sponzorima i klubu da se napravi još neki iskorak. Hoće li se to i dogoditi, uvijek je nezahvalno prognozirati, ali postoje neki planovi da se još jače i aktivnije izađe u Europu, prema FIBA Kupu ili prema Ligi prvaka. To bi bilo sjajno i za Austriju i Beč jer je to ipak veliki centar. Kada sam došao, bio je prilično amaterski pristup svemu i nedovoljan broj igrača.
Trebalo je vremena da igrači i okolina prihvate novi način rada, a krajem 2020. godine se priključio i novi sponzor koji je pokazao želju i ambiciju. Ove sezone smo ipak sastavili konkurentniju momčad jer smo uspjeli dovesti neke austrijske reprezentativce, a to je u zemljama koje imaju manji broj domaćih igrača prilično važno. Onda je puno lakše nadopunjavati što ti treba sa strancima.
Ambicije su do kraja sezone poprilično jasne. Borba za naslov državnog prvaka, a veliki plus bio bi i naslov u Alpe Adria kupu.
– Ukoliko prođemo četvrtfinale Alpe Adria kupa, mislim da je klub spreman organizirati Final Four u Beču, što bi bilo zgodno za grad i klub, jedna nova promocija. U prvenstvu imamo dobre šanse. Igramo jako dobro, ali idemo korak po korak. Stvari se mijenjaju, mogu se sada uvijek dogoditi problemi s koronavirusom, ali neki planovi i želje su da do play-offa zadržimo prvo mjesto. A do kuda ćemo onda doći, znat ćemo krajem svibnja.
Asistent
Naglić iz Rijeke u Austriju nije došao sam krajem siječnja prošle godine, kao asistenta je uzeo 30-godišnjeg Hrvoja Radanovića. Nekadašnjem pomoćnom treneru seniorskih ekipa Kvarnera 2010 i Splita naslov austrijskog Kupa je prvi osvojeni trofej.
– Svakako je osjećaj zadovoljstva uvijek prisutan kada se nešto osvoji, zbog toga se sport i igra, ali još mi je draže što smo uspjeli svi zajedno kao klub napraviti ovako značajan i povijesni uspjeh za Beč. Poveznica s Aramisom? Znamo se jako dugo, on mi je bio i trener u juniorima Ri-Basketa. Uvijek je bio prisutan na mom košarkaškom putu, a onda je Vienna došla kao naša prva suradnja – govori Hrvoje Radanović, kojemu je Austrija prvo inozemno košarkaško iskustvo. Ranije je bio pomoćnik Vladimiru Anzuloviću te Anti Grgureviću.
– Imao sam sreću što sam dosad u seniorskoj košarci bio asistent trojici izvanrednih ljudi i trenera te od svih njih uvijek nastojim naučiti nešto i što više pomoći. Užitak je raditi s Aramisom jer je to ipak čovjek sa sjajnom karijerom, zadovoljan sam u svakom pogledu. Klub ima velike ambicije, sve se to dolaskom sponzora diglo na ozbiljnu razinu te općenito lige koje smo u Hrvatskoj smatrali manje kvalitetnima idu jako naprijed. Pratim naravno još uvijek i hrvatske klubove, moj bivši Kvarner 2010 i Split. Nadam se da će Kvarner polako ići prema gore i doći ponovo do Premijer lige. Padovan kao čelni čovjek radi izvanredan posao i drži klub »iznad vode« – kaže Hrvoje Radanović.
(novilist.hr)
