U intervjuu za austrijski Profil, Kopf ističe da je integracija migranata u radnu snagu – unatoč velikim troškovima – bila nužna:
„Njemački tečaj je jeftiniji od mjesec dana socijalne pomoći. Neintegracija je skuplja opcija.“
Iako je 57 % izbjeglica iz 2015/2016. danas zaposleno, AMS primjećuje ogromne razlike među nacijama. Afganistanci, koji su često slabo obrazovani, iznenadili su pozitivno brzim napretkom. Sirijci, iako obrazovaniji, sporije se integriraju, posebno zbog jezičnih barijera. Kao primjer navodi se nostrifikacija sirijskih liječnika, koja traje i do tri godine jer je potrebno znanje njemačkog na razini mature.
Velik problem vidi se kod žena, posebice iz Sirije i Afganistana. Mnoge se povlače s tržišta rada čim suprug počne zarađivati, a AMS ih više ne vodi kao nezaposlene.
„Imamo situaciju iz 1960-ih – žene ostaju kod kuće, a kćeri često idu istim putem jer pomažu majkama.“
Na pitanje o utjecaju nošenja marame pri zapošljavanju, Kopf priznaje da postoje radna mjesta gdje poslodavci ne žele zaposliti žene s maramom, ali tvrdi da to nije sustavni problem, već izolirani slučajevi koje mediji prenapuhuju.
Posebno naglašava potrebu za reformom sustava minimalne socijalne pomoći.
„Nema smisla da svaka savezna pokrajina ima različita pravila i iznose. To mora biti jedinstveno na razini cijele države.“
Komentirajući česte kritike da velike obitelji dobivaju previše pomoći, odgovara:
„Ako želite suzbiti dječje siromaštvo, obiteljima s mnogo djece morate dati više. Da, u nekim slučajevima socijalna pomoć je previsoka – i toga sam svjestan.“
Govoreći o ukrajinskim izbjeglicama iz 2022. godine, Kopf priznaje greške u pristupu, navodeći da su mnogi odbijali dugoročne opcije poput obrazovanja jer su vjerovali da će se brzo vratiti kući. Najuspješnija integracija dogodila se u Gornjoj Austriji, dok je Beč kasnio s učinkovitom podrškom.
Integracija, prema AMS-u, kreće od majki, koje kroz školu i vrtić dolaze u kontakt s austrijskim društvom.
„Najbolji rezultati su kada netko iz zajednice prati osobu, pomaže, zagovara kod poslodavaca – tu se integracija događa.“
Na kraju upozorava da je Beč posebno pogođen integracijskim izazovima.
„Imamo razrede gdje samo dvoje djece govori njemački kao materinski jezik. Ako to ne shvatimo ozbiljno, uništavamo im budućnost.“
(kroativ.at)
