“U ovoj situaciji niko nije pobjednik”, rekao je Josh Lipsky, predsjednik za međunarodnu ekonomiju pri Atlantskom vijeću.
Energetska kriza dodatno se produbila nakon što je Iran napao katarska postrojenja za ukapljeni prirodni gas, kao odmazdu za izraelski napad na iranski pogon Južni Pars, dio najvećeg svjetskog gasnog polja. Nagli rast cijena gasa već je natjerao vlade da ograniče potrošnju energije. Pakistan je zatvorio škole na dvije sedmice, Indija ograničava snabdijevanje gasom za industriju, a u najmanje jednom velikom indijskom gradu, Puneu, gasni krematorijumi prestali su raditi.
Iako su Sjedinjene Države, uz Izrael, započele rat, američka privreda vjerovatno će biti najmanje pogođena, djelimično zahvaljujući vodećoj svjetskoj domaćoj proizvodnji nafte i prirodnog gasa. Povećanje fosilne proizvodnje i rast domaće proizvodnje energije stvorili su svojevrsnu zaštitu koja američkoj privredi omogućuje da apsorbuje upravo ovakav naftni i energetski šok, rekao je u četvrtak za CNN Joe Brusuelas, glavni ekonomista za SAD u kompaniji RSM. Ipak, dodao je da taj amortizer ima svoje granice.
“Ako se rat nastavi, i mi ćemo snositi prilično značajan ekonomski teret”, rekao je Brusuelas. Ali “nismo u situaciji kakva je u Aziji, gdje imate drastičan pad potražnje koji će vrlo brzo izazvati recesiju u nekim privredama.”
Kriza pogađa Aziju
Južna Koreja prošle sedmice je uvela svoje prvo ograničenje veleprodajnih cijena goriva u posljednjih 30 godina. Pakistan je, osim privremenog zatvaranja škola, smanjio neke državne plate kako bi uravnotežio budžet. Tajland je nekim zvaničnicima naredio rad od kuće, a Filipini su uveli četvorodnevnu radnu sedmicu. U Bangladešu su motociklisti satima stajali u redovima kako bi napunili spremnike nakon što je vlada ograničila kupovu goriva.
Postoje izvještaja o široko rasprostranjenom racionalizovanju prirodnog gasa širom Bangladeša, što pogađa i proizvođače odjeće koji se sada suočavaju sa značajnim smanjenjem proizvodnje, navodi istraživačka kompanija Wood Mackenzie.
Kina, najveća azijska privreda, možda je manje izložena od svojih susjeda iako je najveći kupac iranske nafte i oko polovine njenog uvoza sirove nafte prolazi kroz Ormuski moreuz. Glavni razlog je to što ugalj i dalje dominira energetskim miksom zemlje. Ali, Kina je takođe prihvatila električna vozila i obnovljive izvore energije, što ublažava učinak viših cijena fosilnih goriva, smatra Julian Evans-Pritchard, voditelj odjeljenjaa za Kinu u Capital Economicsu.
Peking takođe ima značajne rezerve sirove nafte, procijenjene na 120 dana, napisao je Evans-Pritchard u bilješci od 10. marta. Sve zajedno, ti bi faktori čak mogli dati kineskim proizvođačima prednost u globalnoj trgovini dok se konkurenti suočavaju s rastućim troškovima proizvodnje, dodao je.
