Bio je na Kilimandžaru, u Africi, zatim Elbrusu, najvišem vrhu Evrope, i na Akonkavgi, u Južnoj Americi. Ostaju mu još Denali, najviši planinski vrh Sjeverne Amerike, Vinson, na Južnom polu, Mont Everest u Aziji, i Punčak Džaja u Indoneziji.
Ljubav prema planinarenju i ekstremnom alpinizmu je postala sastavni dio njegovog života, više od tri decenije.
„Planina je čudo. Ona je ta koja odlučuje da li možeš da stigneš do željenog vrha ili moraš da odustaneš od cilja“, govori Bogićević.
Neumorni planinar do sada je prepješačio na stotine hiljada kilometara, što kroz pripreme, što osvajajući najteže planinske vrhove i potrošio novac kojim je mogao da, kako kaže, kupi novi mercedes.
Ono što njega vezuje planinskim visovima je što mu se, kako kaže, pruža prilika da doživi nevjerovatna zadovoljstva.
„Na planini se vrijeme mijenja izuzetno brzo. Kada smo osvajali Akonkavgu, prije šest godina, imali smo veliku oluju, vjetar od preko 120 kilometara na sat. Samo za par minuta sve se promijenilo – nebo se, svojim reljefnim bojama, pretvorilo u čudesnu priču. U nestvarnu ljepotu. Svi koji smo bili u šatoru, izašli smo i mogli da se divimo prirodnim fenomenima“, kazuje čovjek kome veliko zadovoljstvo predstavlja i što, u ovakvim ekspedicijama, upoznaje ljude, njihove običaje, kulturu i tradiciju.
Pored porodice, za planinarske uspjehe, kaže, zahvalan je svom kolektivu i radnim kolegama i saradnicima sa posla u kompaniji “Alumina”, koji su uvijek iskazivali spremnost da ga zamijene dok je bio na ovim putovanjima.
Bogićević je nosilac brojnih priznanja u oblasti planinarstva.
(A.M.)
){kind=link}