Austrijska vlada je prekršila obećanje. Novi, četvrti lokdaun – ograničenje kretanja osim u neophodne svrhe – počinje u ponedeljak, 22. novebra i trajaće najmanje deset, a najviše dvadeset dana. Već prije nekoliko mjeseci je tadašnji kancelar Sebastijan Kurc pandemiju proglasio završenom za one koji su se vakcinisali. Novi kancelar Aleksander Šalenberg, te ministri i guverneri iz redova Kurcevih konzervativaca su se držali ovog obećanja uprkos razantnog rasta novih slučajeva i upozorenjima stručnjaka. Teška situacija u bolnicama ih je konačno natjerala da promijene mišljenje.
Pored novog zatvaranja, od februara iduće godine uvodi se i obavezno vakcinisanje. Time Austrija postaje prva evropska zemlja, i jedna od svega nekoliko u svijetu, koja uvodi ovako drastičnu mjeru. Još uvijek nije jasno na koji način će država obavezati građane da se vakcinišu, jer još uvijek nisu završeni pregovori sa civilnim partnerima i nije definisan pravni okvir. Kancelar je najavio administrativne kazne, kao što je bio slučaj i sa vakcinom protiv boginja sredinom prošlog vijeka. Prisiljavanje na vakcinaciju državnim organima je isključeno.
Razlog za ovako stroge mjere nije nov: Austrija je na dan objavljivanja ovih mjera prijavila rekordnih 16 hiljada novozaraženih i, iza Slovenije, ima najviši nivo novozaraženih u Evropi. Pri tome su bolnički kapaciteti već napregnuti i mnogi operativni zahvati se odlažu. Situacija je najgora u Gornjoj Austriji i Salcburgu, gdje su već sastavljene komisije za trijažu – selekciju pacijenata koji ce biti liječeni, a koji ne.
U duhu (ili pod prisilom) federalizma, vlada je odluku donijela zajedno sa pokrajinskim guvernerima. Neki od njih, posebno iz pomenutih kriznih pokrajina Gornje Austrije i Salzburga, su se do poslijednjeg trenutka odupirali novom zatvaranju, što iz ekonomskih, što iz partijskih razloga.
Da li se ovo moglo izbjeći?
Nakon bitke je lako biti general. Međutim, stručnjaci i ljekari su već mjesecima upozoravali da pandemija nije završena i da su neophodni koraci kako bi se spriječio isti scenario kao prošle godine. Jedan od glavnih razloga za zabrinutost je bila relativno niska stopa vakcinacije koja se na kraju ljeta zabetonirala na oko 60%. Institucije su na svakojake načine pokušavale da motivisu na vakcinaciju: busevi sa timovima su obilazili zemlju, vakcinacija je vršena u crkvama, a bečki aerodrom je vakcinu ponudio čak i u Boingu 747. Uvodjenje kovid propusnica na radnom mjestu početkom novembra je navelo mnoge da se vakcinišu, ali to je bilo premalo i prekasno.
Još jedna bitna greška vlade je bila precijenjivanje efekta vakcinacije. Želeći da motiviše ljude da se vakcinišu, skoro sve mjere kontrole za vakcinisane su prekrižene. Sada je već jasno da vakcine rapidno gube djelotvornost i sasvim je moguće da su veliku ulogu u širenju virusa odigrali upravo vakcinisani koji se mjesecima nisu testirali. Naravno, najgore su prošli nevakcinisani, s obzirom da je njihov broj u bolnicama daleko veći od broja vakcinisanih.
Najčešća optužba koja se ovih dana čuje je da je vlada opet prespavala ljeto. Isto kao i prošle godine, ljeto je proteklo mirno, ekonomija se oporavila, nezaposlenost pala, a skoro svi sektori su se vratili u normalno stanje. Uslijed veoma malog broja infekcija, ljudi su jedva dočekali da više ne brinu o virusu.
Nakon toga je uslijedila politički burna jesen koja je natjerala Sebastijana Kurca da se povuče sa mjesta kancelara. To je produbilo jaz ionako veoma raštimovanih koalicionih partnera – konzervativaca i zelenih. Otvoreni sukobi i nesuglasice izmedju zelenog ministra zdravlja Volfganga Mukštajna s jedne strane i kancelara i konzervativnih ministara sa druge su trajali sve do prije nekoliko dana. Mukštajn je naime već sedmicama upozoravao i pominjao uvođenje novih mjera i zbog toga otvoreno kritikovan od strane koalicionog partnera. Međutim, i Mukštajn se optužuje za neodlučnost i nedjelovanje, s obzirom da on kao ministar zdravlja ima moći da samostalno donosi odluke.
Vrijedi pomenuti i to da su i ministar zdravlja i kancelar novi i neiskusni na svojim pozicijama: prvi je preuzeo svoj resor u aprilu kada se situacija već smirivala, a drugi je sve do oktobra bio ministar spoljnih poslova i uglavnom nije imao dodira sa borbom protiv pandemije.
Reakcije
Vijest da Austrija uvodi obavezno vakcinisanje odjeknula je u svjetskim medijima. Obavezna vakcinacija je na zapadu bila tabu. Za očekivati je da će mnoge zapadne zemlje nakon ovog presedana pratiti primjer Austrije.
Reakcije u zemlji na nove mjere su žestoke, ali ne i unisone. Socijal-demokrate, kao najveća opoziciona snaga na čijem čelu je epidemiološkinja Pamela Rendi-Vagner, kritikuju da je vlada prvo sačekala da se katastrofa desi, pa tek onda reagovala. Grad Beč, tradicionalni bastion socijal-demokratije, je dugo išao svojim putem i pooštravao mjere puno ranije, uprkos kritikama konzervativaca. Gradonačelnik Beča Mihael Ludvig se sada profiliše kao odlučan menadžer krize.
Sa druge strane, desničarska Slobodarska partija, koja je skoro od početka pandemije bila veliki kritičar mjera i vakcinacije, naziva nove mjere diktatorskim. Njihov šef, demonstrativno nevakcinisani Herbert Kikl, koji je trenutno u karanteni, jer je zaražen korona virusom, pozvao je na velike proteste protiv mjera i “prisilnog vakcinisanja”. Slobodarci su mišljenja da je obaveza vakcinacije protivustavna. To mišljenje ne dijele ustavni pravnici.
Posebno razočarenje pokazuju privrednici, posebno uslužnog sektora. Vrijeme prije Božića je za njih najvažniji period, a zimski turizam je jedna od vitalnih grana Austrijske privrede. Država će morati duboko da zavuče ruku u džepove da bi kompenzovala ogromne gubitke.
Na ove mjere najpozitivnije reaguju preopterećeni medicinari. I za njih ova mjera dolazi prekasno, jer već sedmicama rade punom parom, ali novi lokdaun bi trebao da pokaže rezultate u roku od dvije sedmice.
Poslijedice
Ekonomski stručnjaci su brzo izračunali da jedna sedmica lokdauna privredu košta oko milijardu evra. Ukoliko zatvaranje ne potraje duže od najavljenih 20 dana, onda se mjere ne bi trebale odraziti na zaposlenost koja je visokom nivou.
Ono na šta će se mjere definitivno ostaviti dubok trag je kredibilitet vlade. Mjesecima je vlada govorila jedno i sada iznenada uradila nešto drugo. Iako je uvijek postojalo određeno razumjevanje za prijašnje mjere, pa čak i za sadašnje, postavlja se veliko pitanje da li se uopšte može vjerovati obećanjima vlade.
Posebna krivica se pripisuje većem koalicionom partneru, konzervativnoj Narodnoj partiji. Duboko uzdrmana nakon jesenjih afera oko Sebastijana Kurca, partija je sada potonula u još dublju krizu, kojoj se ne vidi kraja. Po prvi put u nekoliko godina, socijal-demokrate vode u anketama. Manjem partneru, zelenima ova kriza politički ne škodi toliko i stabilni su na oko 13%. Za sada, pandemija prisiljava koalicione partnere da nastave sa koalicijom, ali je otvoreno pitanje da li će ovako potresena vlada uspjeti da izgura jos oko dvije godine mandata.
(Piše: Aleksandar Rudić)
