Te poplave više ne bi trebale biti toliko iznenađenje. Klimatske promjene dovode do češćih i intenzivnijih kiša gotovo svagdje, a većina infrastrukture, od cesta i mostova do kanala i brana hidroelektrana, jednostavno nije izgrađena da izdrži takve ekstreme.
Sadržaj teksta
Ljudski inženjering i političko predviđanje iz 60-ih
Beč je po tom pitanju drugačiji. Poplave koje su poharale središnju Evropu u posljednje dvije sedmice uzrokovale su brojne poremećaje u Donjoj Austriji, uključujući i novoizgrađenu željezničku stanicu koja je trebala povezati predgrađa sa gradom.
Ali osim određenih poremećaja u inače dobrom sistemu podzemne željeznice u Beču, bečke kuće su uglavnom pošteđene. Zašto?
Ne zato što se Beč nalazi na višem terenu od okolnih područja (uglavnom to i nije tako).
Razlog zašto je grad izbjegao najgore poplave je ljudski inženjering i političko predviđanje koji datiraju iz 60-ih godina, a koji su se pojavili kao odgovor na ranije poplave koje su opustošile dijelove grada, za Gardijan piše klimatski stručnjak i savjetnik Bečkog klimatskog savjeta Gernot Vagner.
Oštećena željeznička stanica, koja se nalazi zapadno od Beča, izgrađena je 2012.godine i predstavlja naznaku problema koji će rasti.
Karte poplava Donje Austrije pokazuju kako su predgrađa Tulnerfelda posebno osjetljiva na poplave, a ipak su hiljade novih porodičnih kuća izgrađene oko pomenute stanice.
Neprestani Bodenversiegelung ili “zaptivanje tla” na njemačkom jeziku, pri čemu je zelena polja zamijenio beton – samo garantuje da će poplave biti sve gore u sljedećim godinama.
U 20. vijeku, takozvana “stoljetna” poplava dobila je ime jer se mogla dogoditi samo jednom u 100 godina. Sada su takvi ekstremni događaji sve češći.
Izložiti se takvom događaju jednom u sto ljeta može biti rizik vrijedan preuzimanja, ali svakog desetljeća ili čak jednom godišnje, baš i ne. Sve to čini zaštitu Beča od poplava još impresivnijom.
Izgrađen uz Dunav, Beč je godinama trpio poplave
Najveća zabilježena poplava dogodila se 1501. godine, kada je Dunav prema Beču donio oko 20 puta više vode nego u prosječnoj godini.
Najveća poplava u prošlom vijeku bila je 1954. godine i opustošila je dijelove grada. Uslijedile su godine političkih natezanja oko toga što učiniti da se to spriječi.
Godine 1969. Gradski savjet Beča izglasalo je izgradnju onoga što je postalo poznato kao Donauinsel, 21 km dugog ostrva usred Dunava.
Ostrvo je stvorio branu i odljevni kanal sjeverno od središta Beča koji je mogao zadržati dovoljno vode da zaštiti grad od poplave koja se dogodila 1501. Pokazalo se to kao dobro rješenje.
Brane kao moguće rješenje
Postoje i šira politička pitanja koja nameće iskustvo Beča. U početku, kada je parlament izglasao izgradnju Donauinsela, konzervativna Austrijska narodna stranka (ÖVP) protivila se novom ostrvu s obrazloženjem da Beč ima “važnije” zadatke za rješavanje. Bečki su konzervativci možda od tada uvidjeli grešku.
No, na nacionalnom nivou ova stranka protivi se klimatskim akcijama, a sada je u gorljivosti nadmašuje samo ekstremno desna Slobodarska stranka, koja se upravo nametnula kao najjača snaga na parlamentarnim izborima u Austriji. A protivljenje desnice klimatskim mjerama, naravno, proteže se daleko izvan Austrije.
Brojni su koraci koje gradovi širom svijeta moraju preduzeti kako bi se zaštitili od klimatske krize.
Izgradnja zaštite od “milenijske” poplave samo je početak. U svijetu u kojem emisije fosilnih goriva bilo gdje mogu dovesti do drastičnog porasta arktičkih munja, gdje arktički “zombi virusi” mogu izazvati pandemije i gdje dim kanadskih šumskih požara oboji nebo Njujorka u narandžasto, prilagođavanje klimatskim promjenama znači mnogo više od izgradnje brana.
Prostorno planiranje
Ipak, brana – jednostavna konstrukcija koja je dosad štitila Beč – ima brojne prednosti.
Bečka brana ne proizvodi nikakvu električnu energiju, ali Austrija dobiva dvije trećine vlastite električne energije iz hidroelektrana. Takvi projekti nose trostruku korist: dobri su za smanjenje emisija stakleničkih gasova, prilagođavanje klimatskim promjenama i privredi.
U Velikoj Britaniji moglo bi se početi s izoliranjem kuća od vremenskih nepogoda, kako bi se smanjili troškovi grijanja i hlađenja i povezane emisije.
Tu je i pametno prostorno planiranje. Čini se očiglednim da bismo trebali prestati graditi više prigradskih kuća na poplavnim područjima. Uostalom, daleko je lakše zaštititi kuće unutar grada kao što je Beč nego prostrana područja koje okružuju grad, a gusto naseljene gradske četvrti omogućuju život s mnogo nižim udjelom ugljenika nego u predgrađima.
To je pobjeda koja štiti od poplava i pobjeda za smanjenje emisije ugljenika. Beč se s dobrim razlogom često svrstava među najugodnije gradove na svijetu. Zaštita od klimatskih ekstrema još nije uključena u ova mjerenja, ali i prema tom kriteriju Beč bi opet izbio na prvo mjesto, prenosi Index.hr.
