Master florist Ben Salden i Nebojša Filipović bili su prijatelji na društvenim mrežama mnogo prije nego što su postali u realnom životu. Prije nešto manje od godinu dana, Kuvajćanin je shvatio da želi Nišliju za saradnika i kontaktirao ga.
“Jednostavno me je pitao, opisujući moj budući posao kao posao u opuštenoj atmosferi, sa finim ljudima iz aristokratskog sloja jedne zemlje, da li bih se pridružio njegovom timu. Posle nekoliko dana razmišljanja, odgovorio sam pozitivno da dođem na 10 dana u Kuvajt”, započinje svoju priču Nišlija i kaže da tako nešto stvarno nije očekivao.
O Kuvajtu je znao samo gdje je i da je mnogo toplo.
U maju je prvi put sletio na mali aerodrom u Kuvajtu, a prvi utisak bila je vrelina. Kasnije je, kaže, shvatio da vrelina u maju nije ništa na onu u julu ili avgustu. Sa druge strane, iz profesionalog ugla, to je bio “pravi cvjećarski raj”.
“Prvo sam poželeo da vidim radionicu i hladnjaču za cveće. Prvi utisak mi je bio da sam ovoliko cveća viđao samo u veleprodaji, a sada mi je sve dostupno za rad, i sve mi je dozvoljeno sa minimumom ograničenja, pravi cvećarski raj. Kuvajćani vole cveće, a i dovoljno novca imaju da ih ništa ne sprečava da kupe onoliko cveća koliko im treba”, rekao je Nišlija.
I dok Kuvajćani vole jake boje, poput narandžaste, žute, pink i ljubičaste, cvećari se trude da unesu malo nježnosti u aranžmane, pa tako često kombinuju boju kajsije, burgundi i nježno roze.
Vjerovatno jedina sličnost između Srbije i Kuvajta je naziv zvanične valute, s tim što je drastična razlika u vrijednosti (jedan kuvajtski dinar je više od 350 srpskih). Od državnog uređenja, preko bogatstva, pa do običaja, razlike su velike.
Ustavna monarhija smještena na obali Persijskog zaliva obiluje naftom, ali zato vode gotovo da uopšte nema. Pustinja u kojoj se nalazi u enciklopediji Britanika opisana je kao jedna od najnegostoljubivijih na svijetu – ljetne temperature redovno prelaze 50 stepeni.
Koliko se razlikuju običaji najbolje govori Filipovićeva rečenica da je aranžirao mnoga aristokratska ženska i muška venčanja. Ona se organizuju ili u hotelima ili u “divanijama” – kućama posebno izgrađenim za svadbe i vjeridbe.
“Na ženskim se okupljaju pored mlade njene drugarice i rođake, a na muškim mladoženja i njegovi prijatelji i rođaci. Venčanje se završava tradicionalnim spajanjem dve svadbe u zajedničko veselje. Na tradicionalnijim svadbama žene su pokrivene i veselja se ne spajaju, nego mladenci sami idu u svoj novi dom. Čak i kada su pokrivene, žene i te kako pokazuju svoju ženstvenosti, na neki tajanstven i romantičan način”, priča Filipović.
Aranžmani koje pravi drastično se razlikuju po veličini – od manjih stonih varijanti, do čitavih zidova koji se prekrivaju cvijećem. Sem važnih događaja, Filipović uljepšava i kraljevu palatu, kuću i vladine zgrade, ali kaže da mu je fotografije odatle zabranjeno da objavljuje.
A sve je počelo u veleprodaji, gdje je Filipović otpočeo “druženje” sa biljkama.
“Posle nekoliko godina rada upoznao sam, tada, moju buduću suprugu, koja je radila u jednoj cvećarskoj radnji. Da ne patetišem o tome da je to bila ljubav na prvi pogled, ali nekako tako se desilo da pored nje, zavolim i rad sa cvećem, aranžiranje, ručnim radom stvarati prirodu u malom, manje botaničke imitacije prirode”, kaže ovaj cvjećar.
Sa godinama je napredovao, sticao iskustvo, koje je porodičnoj cvjećari Filipovića, smještenoj prekoputa Kuće za vjenčanja u Nišu, donijelo popularnost na društvenim mrežama, a onda i poziv u zemlju o kojoj ovdašnji mediji pišu kao o oazi raskoši.
(Južne vesti)
