‘Dobro je, lovi, njeguje nekoliko biljaka papaje, kukuruza… Dobrog je zdravlja i u dobroj formi’, rekao je Altair Algayer, regionalni koordinator agencije brazilske vlade za domoroce Funai u amazonskoj pokrajini Rondônia, čiji je tim napravio snimku iz prilične udaljenosti.
Za čovjeka poznatog pod nazivom ‘domorodac u rupi’, pretpostavlja se da je jedini preživjeli član izoliranog plemena. Lovi divlje svinje, ptice i majmune lukom i strijelom i postavlja zamke u skrivenim rupama ispunjenim oštrim drvenim šiljcima.
Drvosječe, farmeri i lovokradice su tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina poubijali i prognali većinu autohtonog stanovništva, a ovog čovjeka smatra se posljednjim preživjelim iz grupe od šestero ljudi koje su farmeri ubili 1995. godine. Lociran je 1996. i otada se motri njegovo kretanje. Njegovo je lice prvi put snimljeno 1998. i prikazano u dokumentarcu Corumbiara.
Agencija Funai se striktno drži politike da ne stupa u kontakt s izoliranim grupama i štiti to područje od početka devedesetih godina. Domorodački rezervat je uspostavljen 2015. Na pojedinim mjestima ostavljene su sjekire, mačete i sjeme u nadi da će ih domorodac pronaći, no jasno je da čovjek ne želi ništa povezano sa suvremenim svijetom.
‘Razumijem njegovu odluku. To je znak otpora i mržnje, pogotovo ako uzmemo u obzir kroz što je sve prošao’, kaže Algayer.
Fiona Watson iz organizacije Survival International, neprofitne organizacije koja se bavi zaštitom domorodačkog stanovništva, opisala je objavljenu snimku kao nevjerojatnu s obzirom da je 8.070 hektara šume u kojoj čovjek živi potpuno okruženo farmama.
‘Funai ima obvezu pokazati da je čovjek živ i da je dobro. Ključno je bilo to što su uspjeli zadržati to područje netaknutim’, kaže Watson.
Ostali preživjeli iz sličnih plemena opisali su kako su im farmeri pucali u leđa dok su bježali iz svojih opustošenih sela. Watson se 2005. pridružila agenciji Funai i njezinoj misiji da sačuva to područje te je tada primijetila rupe koje je muškarac iskopao svuda oko svog teritorija kao i njegovu kolibu te biljke koje je posadio, iako njega nije vidjela.
‘Činjenica da je još uvijek živa daje nadu. On je ultimativni simbol’, kaže Watson.
Stručnjaci iz Funaia vjeruju da u amazonskoj prašumi postoji još 113 plemena s kojima nitko nije stupio u kontakt. Potvrđeno je postojanje 27 takvih plemena, a jedno pleme živi izvan zaštićenog područja. Također, 15 takvih plemena postoji na području Perua, Bolivije, Ekvadora i Kolumbije.
Plemena love pomoću cijevi s otrovnim strelicama i lukova i strijela, a iako njihov jezik pripada istoj lingvističkoj grupi, jako se razlikuje od plemena do plemena.
Neka plemena su nomadski sakupljači, lovci i ribari, poput plemena Awá u pokrajini Maranhão na istoku Amazone koje, poput ‘muškarca iz rupe’, živi u maloj netaknutoj oazi usred raskrčene zemlje.
Druga plemena žive na zapadu Amazone, sade banane, kukuruz, krumpir i slične kulture. Na tim područjima u blizini granice s Peruom živjela su i plemena za koja se vjeruje da su pobjegla nakon buma proizvodnje gume prije oko stotinu godina nakon što su brojni njihovi članovi bili ubijeni ili porobljeni. Otada plemena izbjegavaju svaki kontakt s modernom civilizacijom. Nove grupe domorodaca otkrivaju se kako se amazonska prašuma progresivnu uništava.
‘Ironično je da pronalazimo sve više i više takvih plemena. No brine što je njihovo skrovište sada otkriveno’, kaže Watson.
(jutarnji.hr)
