Urednik Mathieu von Rohr konstatira da je “europska politika prema migrantima brutalnije od one Donalda Trumpa” te za to navodi primjer suradnju EU-a s libijskim milicijama koje “vode strašne logore u kojima su mučenja i silovanja migranata uobičajena”, kao i sa zloglasnom libijskom obalnom stražom. Von Rohr naglašava da je cilj EU-a “put prema Europi učiniti toliko opasnim da ga migranti više i ne pokušaju prijeći” i da se ove godine najmanje 600 migranata utopilo u Mediteranu. “Horori europske migrantske politike se ne odigravaju pred kamerama, nego u Sjevernoj Africi i na pučini”, piše Der Spiegel.
Sadržaj teksta
Nezakonita i nasilna politika prema migrantima
Urednički komentar poznatog tjednika se fokusirao na stanje na Mediteranu, no skoro sve što je Mathieu von Rohr napisao može se primijeniti i na Hrvatsku, odnosno granicu između Hrvatske i BiH, još jednu vanjsku granicu Europske unije koja ne dobiva toliko medijske pažnje, ali nije ni posve medijski ignorirana.
Index je proteklih mjeseci detaljno pratio temu hrvatske politike prema migrantima, za koju je dokazano da je i nezakonita i nasilna, a redovito smo spominjali i da horor s hrvatske granice nije suočen s nikakvim osudama iz Bruxellesa.
Upozorenje Pučke pravobraniteljice
Da bi bilo jasnije zašto je to tako, potrebno je novu hrvatsku politiku prema migrantima staviti u širi kontekst politike EU-a te prepoznati da je Hrvatska zapravo udarna pesnica jedne ruke koja se nalazi na tijelu pod nazivom Europska unija. Sva ta brutalnost hrvatske politike prema migrantima, sve to pendrečenje, razbijanje mobitela, odbijanje da se saslušaju zahtjevi za azil, nelegalno deportiranje u BiH te opća dehumanizacija migranata koja prati taj cijeli mučni proces provođenja bezakonja i kršenja prava nisu samo hrvatska politika, nego su i europska politika. Na to je i u nedavnom intervjuu za N1 upozorila pučka pravobraniteljica Lora Vidović, doslovno tim riječima: “To je europska politika.”
Dokaza je pregršt, od čega je najmanji strateška šutnja iz Bruxellesa na sve dokazane opačine u izvedbi hrvatske policije i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Primjerice, vladu Andreja Plenkovića bavarski ministar policije Joachim Hermann javno hvali zbog “zaštite vanjske granice EU-a”, iako je svima jasno da hrvatska policija na toj granici sustavno provodi ilegalni pushback, a i službeni Berlin ima samo pohvale za Hrvatsku u tom kontekstu.
Dublinski protokol se raspao i ne treba ga provoditi
Uostalom, zar netko misli da bi Plenković, inače opsjednut odobravanjem Bruxellesa i Berlina, provodio ovakvu politiku prema migrantima da nema njihovu prešutnu podršku?
Nadalje, to da je riječ o europskoj politici vidimo i u bizarnoj suradnji slovenske i hrvatske policije kada je riječ o migrantima. Slovenci iregularne migrante koje ulove predaju u ruke hrvatskih vlasti koja ih onda istovara većinom na zelenoj granici prema BiH, što su dokazale snimke švicarske javne televizije i što je, naravno, protuzakonito.
Pozivati se pritom na odredbe Dublinskog protokola koji regulira tematiku migracija i azila u EU-u vrhunac je cinizma, jer se Dublin odavno raspao suočen s realnošću izbjegličke krize 2015. Riječ je o mrtvom slovu na papiru koje vanjske članice EU-a mogu provoditi isključivo na vlastitu štetu.
Ulazak Hrvatske u Schengen
Prioritet Plenkovićeve vlade je uvesti hrvatsku u šengensku zonu slobodnog kretanja te je očito tome podređeno sve ostalo. Zadatak Božinovića je dokazati da Hrvatska može braniti vanjsku granicu EU-a, kako se to kaže i kako voli naglašavati predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ali bez Frontexa jer bi njihovo prisustvo samo zakompliciralo stvari u provođenju ilegalnog pushbacka. Ovako i službeni Zagreb i Bruxelles dobivaju što žele: prvi sakuplja bodove za ulazak u Schengen, a drugi se može praviti da nema nikakve veze s nezakonitim nasiljem hrvatske policije nad migrantima čiji se ulazak u EU tako onemogućava.
Plenkovićeva je politika takva da je Hrvatsku pretvorio u janjičare Europske unije koji u ime Bruxellesa premlaćuju očajne migrante, pritom brutalizirajući hrvatske policijske službenike koje se sustavno uči da krše zakone i međunarodne konvencije u ime “višeg cilja”.
Kritična situacija u BiH
Posebno je licemjeran odnos EU-a prema BiH, jedva funkcionalnoj državi koja polako, ali sigurno postaje hot spot za migrante. Europska unija rado docira vlastima u Sarajevu o tome što bi one trebale raditi kada je riječ o migrantima, ali čak nije spremna ni poslati dovoljno novca kako bi se siromašna BiH mogla pokušati nositi s tim problemom i doista pokušati pomoći migrantima koji u njoj zaglave zbog politike hrvatskih vlasti. Iz Bruxellesa u BiH svakih nekoliko mjeseci kapne par milijuna eura pomoći, iako je riječ o izazovu koji treba desetke, ako ne i stotine milijuna eura sredstava da se na njega pokuša adekvatno odgovoriti.
EU je toliko ciničan u svojem odnosu prema migrantskoj krizi u BiH da čak ne pokušava ni baciti novac na problem i tako ga pokriti, kada ga već ne umije riješiti, nego dopušta da se u nestabilnoj BiH nataloži još jedan faktor nestabilnosti.
Licemjerje Višegradske skupine
Ne treba zaboraviti ni na licemjerje srednjoeuropskih članica Europske unije, famozne Višegradske skupine koju obožava hrvatska desnica. Sve te zemlje su bile gorljive pobornice američke invazije na Irak koja je onda s godinama porodila ISIL, destabilizirala cijelu regiju i dovela i do rata u Siriji, što je sve pak proizvelo veliki izbjeglički i migrantski val koji dolazi s istoka prema Europi.
Preuzetna Poljska je u američkoj “Koaliciji voljnih” čak imala svoju okupacijsku zonu u Iraku, a sada kada posljedice njene promašene vanjske politike dolaze na naplatu članicama EU-a poput Grčke i Hrvatske te državama poput BiH, Poljaci zagriženo odbijaju europske kvote za raspodjelu migranata ili bilo kakvu zajedničku europsku politiku.
Plenković i Božinović provode dehumanizaciju Hrvatske
U takvom europskom i međunarodnom kontekstu Hrvatska sigurno nije u idealnoj poziciji da nastavi svoju humanu politiku prema migrantima iz 2015., kada ih je Njemačka još bila spremna primiti u velikom broju. Promjena te politike je potrebna, ali ono što je izabrao premijer Plenković i što provodi ministar Božinović uz neukusno navijanje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović najgluplja je i najgora od svih opcija jer rezultira dehumanizacijom same Hrvatske.
Umjesto što se pravi da je sve na hrvatsko-bosanskoj granici regularno i prihvatljivo te zataškava sustavno nasilje i kršenje zakona, Hrvatska bi trebala na sva zvona zvoniti kako migrantska kriza nije ni približno gotova, da odbija biti utjerivač Europske unije i iživljavati se u ime komocije središnjih članica EU-a na onima koji su u najjadnijoj poziciji. Tako bi možda još neko vrijeme ostali izvan Schengena, ali bi ostali ljudi.
Hrvatska policija poput brutalne libijske milicije
Der Spiegel u svojem komentaru upozorava da ovakva politika prema migrantima znači da “Europska unija rasprodaje svoju dušu”. Hrvatska je svoju dušu zahvaljujući Plenkoviću i Božinoviću već prodala i to da bi ušla u Schengen. Hrvatska šutnja se također uklapa u trenutne želje Bruxellesa, a to je da se ne talasa kada je riječ o migrantima, nego da se u tišini odrađuje prljavi posao, baš kako pokušava hrvatska policija koju su premijer i njegov intimus na čelu MUP-a pretvorili u verziju brutalne libijske milicije.
Neinteligentna nacionalistička rulja među Hrvatima, nakon najnovijih medijskih otkrića i Kolindina priznanja o tome da hrvatska policija provodi pushback silom, opet ponavlja kako je riječ o obrani svete hrvatske zemlje za koju je prolivena hrvatska krv i sve ostalo u skladu s tim napornim refrenom.
Hrvatska politika prema migrantima je paradni primjer antisuverenističke politike
Kao i obično, ne vide širu sliku: Plenkovićeva i Božinovićeva migrantska politika je ultimativno provođenje naloga iz Bruxellesa, mnogo više od ratifikacije domoljubima omraženih Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma. Samozvani suverenisti svojim navijanjem da hrvatska policija nastavi pendrečiti i protjerivati migrante zapravo navijaju za interese Bruxellesa, a ne za hrvatske interese.
Interes Hrvatske je u ovoj situaciji jasan: ne biti ostavljena sama da obavljaš tuđi prljavi posao.
U konačnici, ako je trenutna migrantska politika EU-a najbolje što Unija može – a ne bi trebalo biti jer postoje konkretni prijedlozi za drugačiji i bolji pristup – onda krv treba biti na rukama svih članica, a ne samo onih siromašnih s periferije.
(index.hr)
