Nakon prave eksplozije tajnih aktivnosti, tri najveće oporbene stranke u zemlji u proljeće su zajedno podržale zakonske izmjene kako bi se špijunaža u Austriji konačno kriminalizirala. No, mjesecima kasnije, njihovi napori nisu urodili plodom zahvaljujući stalnom odugovlačenju vlasti.
“Dugo smo vremena ukazivali na ovo zlostavljanje”, rekla je Stephanie Krisper, parlamentarna zastupnica liberalne stranke Neos, koja se zalaže za zakonodavnu inicijativu za kriminaliziranje špijuniranja na austrijskom tlu. “No, ništa nije promijenjeno u kaznenom zakonu, sa strašnim posljedicama”, dodala je.
Porast špijuniranja u Beču izazvao je osudu saveznika i potkopao je položaj Austrije među europskim susjedima, koji su sve svjesniji problema sigurnosti. Ta zemlja je dom nekoliko velikih međunarodnih organizacija, uključujući Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA), OPEC i razne agencije UN-a, ali je službeni Beč tradicionalno zatvarao oči pred tajnim obavještajnim aktivnostima na svom tlu – sve dok meta operacija nije austrijska vlada, piše Financial Times. Austrija je “pravi nosač zrakoplova” ilegalnih ruskih agenata u srcu europskog kontinenta, rekao je viši europski špijun za FT prošle godine.
Evropski obavještajci zaprepašteni
Visoki europski obavještajni dužnosnici promatraju situaciju u Austriji sa sve većim zaprepaštenjem. Zemlja je već izolirana od mnogih dobro uspostavljenih aranžmana za razmjenu obavještajnih podataka na kontinentu, koji su koordinirani kroz “Club de Berne”, neformalnu mrežu europskih špijunskih agencija nazvanu po švicarskom gradu Bernu.
I dok je Beč bio željan ponovno se dodvoriti svojim saveznicima, rat u Ukrajini do sada se pokazao kao propuštena prilika za to. Od ruske operacije punog opsega u februaru prošle godine, evropske su zemlje sa svojih teritorija izbacile više od 400 ruskih špijuna koji su se skrivali pod diplomatskom maskom. Austrija je, pak, do sada protjerala tek četiri.
Još uvijek ima više od 180 akreditiranih ruskih diplomata u Beču, kaže jedan viši dužnosnik zapadnih obavještajnih službi, ali se zna da najmanje trećina njih koristi diplomatski status za aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka. Mnogo više njih sada ilegalno djeluje u Austriji, zahvaljujući slaboj policijskoj i špijunskoj kontroli. “To je stvarno Divlji zapad”, komentira jedan zapadni diplomat. “Gotovo je smiješno koliko se toga od tamo izvuče. Čak i s naše strane, siguran sam”, dodao je.
Kineski, iranski, izraelski i saudijski agenti također su u velikom broju prisutni u Austriji, zajedno s desecima američkih, britanskih i europskih dužnosnika zaduženih da ih nadziru. Situacija je postala velika glavobolja za austrijsku konzervativno-zelenu koalicijsku vladu. No, pad u anketama te žestoka, razdražljiva domaća rasprava o austrijskoj neutralnosti, gurnula je problem špijuniranja na dno popisa vladinih prioriteta.
Problem vidljiv i s ulice
Otkako je Neos predložio kriminaliziranje špijunaže “protiv strane države ili međunarodne organizacije” u Austriji, vlada je dvaput iskoristila svoj utjecaj u parlamentu kako bi spriječila svako glasanje o tom pitanju. Stvar je sada odgođena za vrijeme nakon ljetne stanke. Vlada poručuje da joj treba više vremena za konzultacije između više kabineta prije izmjene zakona.
Krisper kaže da se problem ne shvaća dovoljno ozbiljno. “Ako je, primjerice, Rusija špijunirala Njemačku – jednog od naših najbližih partnera – na austrijskom teritoriju, mi ne bismo mogli ništa učiniti u vezi s tim jer se to ne događa ‘na štetu Austrije‘”, rekla je ona, citirajući tekst važećeg zakona .
“Beč je savršena sredina za špijunažu, i uvijek je to bio”, kaže Gustav Gressel, bivši austrijski ratni novinar, koji je sada viši politički suradnik u think tanku Europsko vijeće za vanjske odnose (European Council on Foreign Relations – ECFR). “Ako ste ruski obavještajni dužnosnik i želite vrbovati izvor u Njemačkoj, zašto biste riskirali da ga tamo sretnete? Pozovete tog lika na skijanje u Austriju. Ili na bal u Beč… U osnovi možete regrutirati izvore i izvlačiti informacije potpuno neometano”.
Glavni grad Austrije vjerojatno je domaćin goleme ruske obavještajne operacije, što je činjenica jedva prikrivena čak i na razini ulice nekom slučajnom prolazniku. Krovovi svake ruske diplomatske zgrade i kompleksa razbacanih po gradu prekriveni su radarima, kupolama i neobičnim “šupama”, malim spremišnim objektima – od kojih su neki izgrađeni tek u posljednjih nekoliko mjeseci – za koje stručnjaci kažu da gotovo sigurno sadrže tehnologiju elektroničkog nadzora.
I sama glavna obavještajna služba očajna
Čini se da je jedna od “glavnih funkcija ruske obavještajne službe u Beču prikupljanje obavještajnih signala” na razini koja je cijelu operaciju uzdigla do “najvažnije u cijeloj mreži u Europi”, ističe Thomas Riegler, austrijski obavještajni povjesničar i politolog. “Na krovovima gotovo svih ruskih diplomatskih zgrada nalaze se moćne satelitske antene. Čak i na vrhu Doma kulture postoji jedna”, dodaje. Beč se koristi kao središte obavještajnih službi Rusije i drugih neprijateljskih sila, olakšavajući i podupirući špijunske operacije drugdje u Europi, kaže Riegler.
Dužnosnici austrijske obavještajne službe priznali su da problem postoji. “Trenutačna pravna situacija u Austriji, posebno vrlo ograničene zakonske mogućnosti za suzbijanje špijunaže i ograničena kriminalizacija takvih kaznenih djela, dovodi do vrlo velikog broja stranih tajnih obavještajaca u našoj republici”, navela je austrijska Glavna uprava za javnu sigurnost – glavna obavještajna agencija u zemlji, poznata kao DSN – u svom godišnjem izvješću za 2022.
Novi direktor agencije Omar Haijawi-Pirchner, koji je prije dvije godine imenovan sa zadatkom da reformira austrijsku obavještajnu službu kako bi je vratio u europsko okrilje, također žali zbog propusta u zakonu. DSN jedva da ima ikakve ovlasti prisluškivanja, izjavio je on za državne medije u svibnju, a zakon koji kriminalizira špijuniranje ne-austrijskih meta, kako kaže, “treba prilagoditi”.
Austrijski stav je nada da će se “stvari ispuhati”, kaže jedan zapadni obavještajni dužnosnik. Bilo je, navodi, malo poticaja za brzo djelovanje, dodaje. “Trenutačno je austrijska pozicija u Europi posramljujuća, ali vlada uvijek može reći da se ne krši zakon”. “Ako su promijenili zakon, morali bi ga pokušati provesti, a činjenica je vjerojatno da ne mogu… To bi bilo još više posramljujuće”, zaključuje zapadni obavještajac.
(jutarnji.hr)
