U “obećanoj zemlji” čekao ga je posao u tvornici električnih automobila Tesla Motors u Fremontu, u Kaliforniji. Radit će na proizvodnji Tesla Modela 3, “automobila budućnosti”, kako su ga neki nazvali. Sve je izgledalo kao priča iz filma. Posao u Silicijskoj dolini, u tvrtki koju vodi poznati milijunaš Elon Musk, i to još na automobilu koji će obilježiti našu generaciju. Američki san je pred njim.
Danas Stjepan opet živi u Velikoj Vesi u obiteljskoj kući. Od života u SAD-u ostale su samo uspomene, većinom loše, i jedan papir koji će ga u nekom trenutku možda vratiti natrag u Ameriku. Taj papir je tužba protiv Tesla Motorsa.
Stjepan Papeš i Slovenac Gregor Lešnik podnijeli su 2016. godine tužbu protiv Tesla Motorsa (danas Tesla Inc.) te njezinih proizvođača – njemačkog Eisenmann Corpa i slovenskog ISM Vuzema. Kako su naveli u tužbi, u pogonu u Fremontu su radili 250 sati mjesečno ispod minimalne plaće, a prijetili su im deportacijom ili smanjenjem plaće u slučaju da obole ili prijave ozljede. Ta je tužba ovaj tjedan prihvaćena na Okružnom sudu u San Joseu u američkoj saveznoj državi Kaliforniji, čime je omogućeno da traže dokumente i svjedoke kako bi mogli iznijeti svoj predmet pred sudom. Njihova tužba ne tiče se samo njih, nego i svih stranaca s radnom vizom B-1 zaposlenih u američkim tvornicama automobila. Naime, američki mediji posljednje dvije godine intenzivno pišu o izrabljivanju radnika iz Jugoistočne Europe, pogotovo iz Slovenije i Hrvatske, koji rade u teškim i zakonski neprihvatljivim uvjetima u američkoj autoindustriji. Njihova tužba zapravo je gruda snijega koja će jednoga dana možda pokrenuti lavinu koja će baciti potpuno drugačije svjetlo na sjajni svijet Silicijske doline.
Uzeo odvjetnika
O ovom povijesnom presedanu, nažalost, nećemo saznati iz prve ruke. Papeš nije htio komentirati cijeli slučaj te nas je uputio na svojeg odvjetnika Billa Dressera iz “Odvjetničkog ureda William C. Dresser” koji nam je objasnio detalje njihove tužbe.
– Postoji nekoliko navoda koji proizlaze iz Eisenmann Corporationa i njegovih tvrtki majki, ugovori s nizom proizvodnih subjekata, kao što su Tesla, Mercedes-Benz, Deere, LaX, REAHU, VW i BMW, u kojima traže radnike za izgradnju njihovih tvornica. Među tim radnicima su Stjepan Papeš i Gregor Lesnik te tisuće drugih radnika koji su došli preko posrednika poput tvrtke ISM Vuzem, d.o.o. Radnici su pružali građevinske usluge, radili su mnogo više od 200 sati mjesečno u nesigurnim uvjetima rada, što je u nekim slučajevima dovelo do ozbiljnih ozljeda i barem u jednom slučaju smrti radnika – rekao je za Jutarnji list Dresser.
Radnici su u zemlju su ušli s B1 vizama s kojima nemaju pravo raditi manualne poslove, već samo kratkotrajno boraviti u zemlji kao turist ili kao radnik koji će nadgledati ili učiti američke radnike. Za posao koji obavljaju potrebna im je H-1B viza, ali oni je, kako kažu, nisu imali niti su znali da im je potrebna.
Kako su onda završili u Teslinoj tvornici automobila? Taj put opisao je Gregor Lešnik, druga ključna osoba uz Papeša.
Put u ropstvo
On je prije dvije godine za američki The Mercury News opisao svoj dolazak u SAD. Kako stoji u tom članku, Lešnik je 2014. godine bio nezaposleni električar koji je živio s majkom u Velenju i čekao dijete s dugogodišnjom djevojkom. Građevinska tvrtka ISM Vuzem tražila je u to vrijeme radnike i on se prijavio za posao. I tu kreće cijela priča.
Kako je pisao The Mercury News, slovenski Vuzem tražio je radnike iz Jugoistočne Europe koje su potom slali po Europi i SAD-a kako bi gradili tvornice za različite automobilske tvrtke poput Mercedes-Benza, Toyote, Volkswagena, Forda i Saaba. Lešniku je upravo Vuzem pomogao u pribavljanju B1/B2 vize koja mu je omogućila kratkotrajni radni boravak ili turistički boravak u SAD-u. Druga tvrtka koja je pomogla u ostvarivanju toga posla bila je njemački Eisenmann. Naime, oni su u ožujku 2015. godine objavili da ih je Tesla Motors odabrao kao partnera za proširenje tvornice u Fremontu. Eisenmann je bio zadužen da pronađe kooperante koji će pronaći radnu snagu za posao, koji su u to vrijeme reklamirali kao najveći posao tvrtke u njezinoj povijesti, vrijedan više od 100 milijuna dolara. Jedan od kooperanata bio je i Vuzem.
Fantomske vještine
Vraćamo se sada opet na Lešnika. U papirima koje su mu sredili Vuzem i Eisenmann pisalo je da ima specijalne vještine za ugradnju Eisenmannovih proizvoda te da će raditi kao nadglednik u tvornici automobila u Južnoj Karolini. To nije bilo istinito. Lešnik nije imao kvalifikacije da nadgleda američke radnike i, uostalom, nije ni govorio engleski. On se nije time previše zamarao jer je, kako je rekao, trebao novac za svoju obitelj. I tako je on, kako stoji u opisu tužbe, u ožujku 2015. godine zajedno s još 140 stranca unajmljenih od strane Vuzema stigao u Silicijsku dolinu gdje je instalirao industrijsko grijanje i sistem hlađenja u tvornici Tesla Motorsa u Fremontu.
U tom trenutku spaja se Lešnikova priča s Papešovom. Kako tvrde, radili su 250 sati mjesečno za manje od 950 dolara, što je znatno ispod minimalne plaće te su im prijetili deportacijom ili smanjenjem plaće u slučaju da obole ili prijave ozljedu. Njihovo nezadovoljstvo kulminiralo je 16. svibnja 2015. godine kada je Lešnik pao s krova tvornice i slomio obje noge, nekoliko rebara, potrgao ligamente u koljenu te dobio potres mozga. Nakon toga je podnio tužbu protiv Tesla Motorsa, čime se vraćamo na današnji slučaj.
Sud odbio žalbu Tesle, Slovenčev odvjetnik tvrdi da će suđenje biti prekretnica
Sutkinja okružnog suda u San Joseu u američkoj saveznoj državi Kaliforniji Lucy Koh odbacila je u ponedjeljak većinu od ukupno sedam tužbi protiv Tesle, a prihvatila je one Lešnika i Papeša. Sutkinja Koh napomenula je da se njezina presuda bazira na “pozornom čitanju mjestimice nerazumljive” tužbe, dodajući pritom da su optužbe na račun Tesle “neuobičajeno detaljne”.
Odbila je, pak, zahtjev za odbacivanjem tužbi protiv Teslinih podizvođača Eisenmann Corpa i ISM Vuzema, uz obrazloženje da posluju u istom pogonu. Odbila je i tvrdnje Tesle i Eisenmanna da ne snose odgovornost za navodno izrabljivanje radnika s obzirom na to da ih je počinio Vuzem. Koh je takvu odluku objasnila tvrdnjom da stranke koje imaju financijske koristi od tuđeg kršenja propisa također snose pravnu odgovornost za njih.
Nakon sudske odluke, o cijelom se slučaju oglasio i Tesla Inc. Priopćili su da su istražili navode iz tužbi i prekinuli poslovne odnose s podizvođačem ISM Vuzemom, s obzirom na to da nije ispunio njihova očekivanja.
“Također smo u međuvremenu poboljšali naše ugovore s dobavljačima i mjere kako bismo uspješnije prekidali loše ponašanje”, istaknuli su u priopćenju. Ova optužba se vremenski poklopila s pritiskom na kompaniju da napokon počne ostvarivati dobit kao i s ostavkom Elona Muska na dužnost izvršnog direktora, motiviranom njegovom željom da otkloni tvrdnje regulatora da je naštetio investitorima.
Što se tiče ostalih optuženika, oni nisu komentirali slučaj. Eisenmann nije odgovorio na upit Reutersa o toj temi, dok Vuzem do zaključenja ovog broja nije odgovorio na upit Jutarnjeg lista. No 2016. godine, kada je podnesena tužba, obje tvrtke negirale su odgovornost u slučaju.
S druge strane, Bill Dresser, odvjetnik Stjepana Papeša, intenzivno se priprema za nadolazeći sudski proces koji bi mogao uzdrmati američku industriju automobila.
– Tužba je u ranoj fazi rasprave. Naš ured u ime naših klijenata identificirao je više od 450 svjedoka i izradio više od 11.000 stranica dokumenata koji podržavaju njihove tvrdnje. Optuženici, pak, nisu identificirali gotovo ništa da podupru svoje postupke – rekao je Dresser.
(Jutarnji.hr)
