Ali nam otvoreno govore i da se ova “Sodoma i Gomora” od ljeta jednom i morala dogoditi, jer su domaći postali obijesni, bahati, lakomi, gladni. I sada su, kažu nam mnogi Hvarani, pali na zemlju svom snagom, dobro su bubnuli o pod.
Inače, Hvar je prošle godine proglašen za najbolje evropsko ostrvo, prema glasanju čitalaca vodećeg svjetskog turističkog magazina “Konde Nast Traveler”.
Dok čekaju turiste, mnogi mještani razmišljaju i da ne bi bilo loše možda opet podići zaboravljena polja lavande. Zasaditi, kao što su već neki počeli, krompire i drugo bilje. Jer od gostiju ove sezone nema baš neke vajde, a zima stiže i nervoza raste, piše Slobodna Dalmacija.
U ljetu 2020. godine, koje će se pamtiti kao godina u kojoj se dogodio turistički krah grada Hvara, riva je u devet jutarnjih sati otužno prazna. Mjesta u kafićima ima napretek, na klupama isto, na trgu, u šetnji, tek nekoliko stranaca.
Porto se cakli od čistoće, nema na njemu praznih limenki piva, plastične zgažene ambalaže. Nema nigde ni kartona od ostataka brze hrane.
“I mi smo spustili cijenu apartmana sa 100 na 60 evra. Ove nam se godine sve izokrenulo, promijenila se struktura gostiju, ko da smo se vratili u vrijeme naših nona. Stigli su nam Njemci, Česi, Poljaci, Hrvati, Slovenci. Polako stižu po apartmanima i Norvežani. Neki dan mi je tu svratila češka porodica, njih petoro, i kažu mi da su sretni ko mala djeca šta su ove godine mogli doći na Hvar. Jer je Hvar za njih inače preskup. A stoje u kamp kućici u Velo Zaraće”, govori jedna od radnica u hvarskoj prodavnici, piše Blic.
Kaže da se domaći žale, i da se svi bore za svakog gosta. I da će ova sezona biti gora i od onih crnih 15 odsto koliko se kao podatak najavljivalo. Biće sretni ako uhvate i deset.
(SB/dunav.at)
