Isto važi i za odrasle članove porodica radnika, dok je za stalno prebivalište, uz pet godina neprekidnog legalnog boravka u zemlji, neophodan i sertifikat A2 iz slovenačkog.
Sve ovo vrijedi, naravno, i za radnike iz BiH, a izuzetak su samo „novi“, koji prvi put traže papire. Već za drugo produženje vize, radne i boravišne dozvole, neophodno je minimalno znanje jezika.
Sadržaj teksta
Zatečeni novinama iako su bili upozoreni
Nove odredbe Zakona o strancima Republike Slovenije na snagu stupaju već 27. aprila. S obzirom da se rok primakao, potencijalni polaznici besplatnih početnih kurseva iz slovenačkog više nemaju vremena za tromjesečnu obuku ukoliko im viza ističe krajem aprila ili u maju.
Mnogi radnici su zatečeni ovim novinama, mada ih sindikati u Sloveniji odavno upozoravaju da će izmjene zakona, usvojene prošle godine, u aprilu stupiti na snagu.
Problem je što većina radnika iz BiH na radu u Sloveniji nisu članovi sindikata, niti su upoznati sa svojim pravima. To što, najčešće, ne znaju ni osnove slovenačkog, samo dodatno pogoršava njihov položaj.
Iz Nezavisnog sindikata radnika Slovenije, koji se godinama bori za zaštitu prava radnika iz bivših jugoslovenskih republika, upozoravaju da se radnici sindikatu obrate najčešće kad već imaju veliki problem i kad je za rješenje kasno.
– Najbolje bi bilo da se prvo jave nama, pa tek onda poslodavcu. Mi znamo vaš jezik, čitamo ćirilicu i spremni smo da pomognemo svakom radniku, ne samo u zaštiti radnih prava, nego i u poslovima s javnom upravom – kaže za Srpskainfo Mojca Žibert, pravnica u Nezavisnom sindikatu radnika Slovenije.
Potpisuju i bjanko papire
Ona podsjeća da, po članu 13. Ustava Slovenije, stranci koji žive u deželi imaju ista prava kao i državljani Slovenije, ali da mnogi radnici nisu toga svjesni, niti su u stanju da „konzumiraju“ svoja prava.
– Oni potpisuju ugovore o radu i druge dokumente koje ne razumiju, a mnogi su spremni da potpišu i bjanko papire i time sebe dovedu u krajnje nepovoljan položaj – kaže Žibertova.
Dušan Perš, generalni sekretar ovog sindikata, upozorava i na brojne primjere „socijalnog dampinga“ prema radnicima iz BiH.
– Poseban problem kod vozača kamiona jeste taj što oni potpisuju ugovor o radu na minimalac od oko 800 evra. Istina, poslodavci im isplaćuju dnevnice, pa šoferi zarade više od 2.000 evra, ali kad je u pitanju ostvarivanje nekih prava, te dnevnice se ne računaju – kaže Perš.
Rad na crno
Primjera radi, radnik koji želi da, nakon dvije godine rada, u Sloveniju dovede suprugu i dvoje djece mora imati platu od najmanje 1.160 evra. Zakon decidno navodi da se „ostale naknade“ ne računaju u sredstva neophodna za izdržavanje porodice u Sloveniji.
U ovom sindikatu upozoravaju i na druge oblike kršenja radničkih prava, a u posljednje vrijeme je, tvrde, učestalo dovođenje radnika iz BiH na „probni rad“ u ugostiteljstvu.
– To je, naprosto, rad na crno. Drže ih po dva-tri mjeseca, koliko ti ljudi mogu boraviti u EU bez vize, a onda ih pošalju kući i dovedu druge konobare, kuvare ili čistačice, pa i njih drže neprijavljene – kaže Perš.
Procjenjuje se da u Sloveniji radi više od 30.000 radnika iz BiH. Republika Slovenija je samo u 2022. godini, zaključno sa 30. novembrom, izdala 17.154 radnih dozvola za državljane BiH, od čega 10.972 dozvola za novo zapošljavanje.
Ogromna većina njih nije u sindikatima. Neki vjeruju da ih nepravda, od koje su pobjegli iz BiH, neće zadesiti u ovoj „uređenoj evropskoj zemlji“, a drugi su ubijeđeni da „gazda ima pravo da u svojoj firmi radi šta hoće“.
Iz Saveza sindikata Republike Srpske poručuju da već godinama nastoje da, kroz regionalnu sindikalnu saradnju, zaštite prava naših radnika u Sloveniji i drugim zemljama.
Izbjegavaju učlanjenje u sindikat
Od 2011. Savez sindikata RS sarađuje sa Savezom slobodnih sindikata Slovenije, koji je najveća reprezentativna sindikalna centrala u Sloveniji. Saradnja je, podsjećaju, počela kroz Regionalni sindikalni savjet „Solidarnost“, čiji su osnivači reprezentativni savezi sindikata iz svih država bivše Jugoslavije.
Zahvaljujući upravo sindikalnoj saradnji, strani radnici u Sloveniji danas imaju znatno viši nivo prava nego prije 10-ak godina.
– Naša dva saveza su apelovala nebrojeno puta na radnike da se prilikom zapošljavanja u Sloveniji obrate sindikatu Slovenije i učlane u sindikat, ali takvih slučajeva je vrlo malo – poručuju iz Sektora za međunarodnu saradnju SS RS.
Dodaju da se radnici se ne učlanjuju u sindikate do nastanka problema i da to nije praksa samo kod naših radnika zaposlenih u Sloveniji, nego i u regionu, pa i u matičnim zemljama radnika.
– Dodatni razlog za slabu sindikalizaciju je i to što mnogi naši radnici koriste Sloveniju kao odskočnu dasku za odlazak u druge zemlje EU – kažu u Savezu sindikata RS.
Jave se kad je već kasno
Lejla Čaušević-Sućeska, iz Odjela za međunarodnu saradnju Saveza samostalnih sindikata BiH, podsjeća da je posljednjih godina stopa sindikalne organizovanosti radnika širom svijeta u stalnom opadanju, te da ni region ni Slovenija nisu izuzetak. Poseban izazov je, ističe, zaštita prava radnika i radnica iz BiH u Sloveniji i u cilju njihove zaštite i SSS BiH već godinama sarađuje sa Savezom slobodnih sindikata Slovenije.
– Zahvaljujući toj saradnji prije nekoliko godina smo uspjeli da zaštitimo prava grupe naših radnika u Sloveniji, koji su im se obratili za pomoć – kaže ona.
Problem je, međutim, što se radnici sindikatima često obrate tek kad je već prekasno za korištenje nekih od mehanizama zaštite.
– Apelujemo na radnike i radnice iz BiH koji rade u Sloveniji ili traže posao u ovoj zemlji, da se uključe u članstvo tamošnjih sindikata i time osiguraju sebi pomoć i podršku, ukoliko im ona bude potrebna. Mi iz SSSBiH smo tu da im damo potrebne informacije i kontakte – kaže Lejla Čaušević-Sućeska.
(Srpska info)
