Čitateljica koja je u petak oko dva sata nakon ponoći krenula iz Luksemburga prema Slavoniji, nakon 36 sati još je uvijek na putu. Na cesti. Zajedno s tisućama drugih putnika koji su u Lijepu našu ili kroz Lijepu našu krenuli na svoje destinacije.
– Ne znam što da kažem osim da smo svi u bezizlaznoj situaciji. Đakovo mi nikad dalje nije bilo. Na Breganu sam s ostalim putnicima u autobusu Črnja Toursa došla oko 17 sati nakon što smo slovensku granicu, njemačku i luksemburšku prešli bez problema. Od jedan sat iza ponoći u subotu na terminalu čekamo. Uzeli su nam osobne iskaznice i putovnice te nam dali formulare. I od tada ništa se ne dešava. Ulazimo, izlazimo, čekamo. Više ne znamo kud ćemo sa sobom od neizvjesnosti – priča za Jutarnji list čitateljica iz Slavonije.
Dodaje da upravo ta neizvjesnost čini ljude nervoznima i živčanima, a najviše ih iritira kad pojedinci krenu preko veze preskakati red.
– Iz Crvenog križa djelatnici brinu da imamo vode. Osim za piće, ta voda nam služi i za pranje ruku jer u blizini ništa drugo dostupno nam nije. Donijeli su i neke štapiće i peciva tako da, kad već manjka higijene, nismo gladni ni žedni. A tu je i vozač autobusa koji nam na svom prijenosnom kuhalu skuha kave pa osim vozača imamo i osobnog konobara. Nije nikom, međutim, jasno da svi upozoravaju na rizik od zaraze koronom, ali su nas ostavili uđuture nagurane da kampiramo.
Policija kruži okolo s maskama i kontrolira red, no nas samo zanima da nam vrate dokumente i da nas puste. Samoizolacija je važna stvar u ovoj pošasti koja vlada, ali s tisućama ljudi od kojih dosta šmrca i kašlje, nema govora o izolaciji. Tko se nije zarazio do dolaska na Breganu, zarazit će se ovdje sigurno – otkriva još žena iz Slavonije koja je iz Luksemburga krenula u petak u dva poslije ponoći te je u Đakovu trebala biti istu večer, dakle još sinoć, oko 22 sata.
No i dalje je na cesti u iščekivanju rješenja kojom se upućuje u samoizolaciju.
Ogorčen je i čitatelj koji se sinoć oko 22 sata pojavio na Bregani vraćajući se sa skijanja iz Francuske. Kroz Italiju nije išao, već je u Sloveniju ušao iz Austrije, no po dolasku na hrvatsku granicu “počeo se osjećati kao građanin drugog reda, kao odbačena životinja”.
– Sve ovo izgleda kao jedan neorganizirani vrtić. Na granici vi nemate ni s kim popričati. Kažu čekaj i odu. I tako je prošlo već 16 sati. Da ljudi ne dijele međusobno stvari i ne snalaze se, mnogi bi bili kritično. U redovima ima i dosta šećeraša. Od Francuske preko Švicarske i Njemačke do Austrije i Mađarske nisam vidio ovakav čep zbog korone. Ali je zanimljivo da propuštaju ljude u transferu. Kažu da putuju za BiH, Srbiju i dalje i onda ih propuste. Igra se na povjerenje, ali ovakav režim nema smisla. Nakon svih ovih sati u gužvi, bolest će sve snaći. Ljudi se svađaju oko parkiranja auta. Nervoza je velika. A policija? Nemoćna. Puno ih je, ali kao da drugi to kolo vode – ispričao je za Jutarnji drugi čitatelj.
(jutarnji.hr)
