Dva puta je odgodio rokove koje je postavio Iranu za ponovno otvaranje Ormuskog moreuza. Zaprijetio je da će “uništiti” iranska energetska postrojenja ako taj ključni plovni put ostane zatvoren, dok je istovremeno tvrdio da zatvaranje moreuza “ne pogađa” SAD.
Ovog mjeseca Tramp je izjavio i da mu je jedan od njegovih prethodnika – snažno sugerišući da se radi o demokrati – u privatnom razgovoru rekao da žali što nije preduzeo slične korake protiv Irana. Kancelarije svih živih bivših predsjednika odmah su demantovale da se takav razgovor ikada dogodio.
Sadržaj teksta
Bez istine o ratu
Dok je rat u subotu ušao u drugi mjesec, Trampova sklonost uljepšavanju, preuveličavanju i iznošenju neistina našla se na izazovu u okruženju gdje su ulozi daleko veći od uobičajenih političkih prepirki.
Predsjednik koji se dugo oslanjao na samouvjerenost i vještinu prodaje kako bi oblikovao narative i usmjeravao pažnju, sada se suočava s nepredvidljivošću rata. Leon Panetta, koji je demokratskim predsjednicima služio kao ministar odbrane, direktor CIA i predstojnik kancelarije Bijele kuće, izjavio je kako je “vidio dovoljno ratova da zna kako istina postaje prva žrtva”.
“Ovo nije prva administracija koja nije govorila istinu o ratu”, rekao je. “Ali je ovaj predsjednik kao standardni pristup uveo laganje o tome šta se stvarno događa, predstavljajući svaku situaciju kao da je sve u redu i da pobjeđujemo”.
Michael Rubin, istoričar s instituta American Enterprise koji je od 2002. do 2004. radio kao savjetnik za Iran i Irak u Pentagonu, kaže da je Tramp “prvi predsjednik bilo koje stranke u novijoj istoriji koji se ne osjeća obaveznim držati se zadatih retoričkih okvira”. “I naravno, to stvara ogromnu zbrku”, dodao je.
Nepredvidivost kao strategija
Za njegove kritičare, Trampov stil znak je da ne postoji suvisla dugoročna strategija. Ali, čini se da je za samog Trampa nepredvidivost upravo cilj – metoda kojom svoje protivnike, ali i sve ostale, drži u stalnoj neizvjesnosti.
Takav je pristup bio očit i ove sedmice, u satima prije nego što je objavio drugo odgađanje roka Iranu za otvaranje moreuza. Na pitanje šta će učiniti s rokom, Tramp je odgovorio da ne zna i da ima još jedan dan za odluku.
“U Trampovom svijetu, jedan dan je, znate, cijela vječnost”, rekao je republikanski predsjednik uz smijeh članova svog kabineta. Međutim, ulagači nisu zadovoljni, a američke dionice zabilježile su najgoru sedmicu od početka rata. Za neke na Capitol Hillu, takva je neopterećenost više frustrirajuća nego zabavna.
Zastupnik Gregory Meeks iz Njujorka, vodeći demokrata u Odboru za spoljne poslove Zastupničkog doma, požalio se da Tramp “stalno mijenja mišljenje i protivrječi sam sebi”. “Administracija jednostavno improvizuje”, rekao je. “Kako onda možete vjerovati ičemu što predsjednik kaže?”
Ozbiljan razgovor
Republikanci nisu bili spremni da odu tako daleko, ali je njihova zabrinutost bila očita uoči dvonedjeljne pauze u radu Kongresa. Senator John Kennedy iz Luizijane rekao je da njegovi birači “podržavaju ono što je predsjednik učinio”. “Ali, većina mojih sugrađana jednako je, ako ne i više, zabrinuta zbog troškova života”, dodao je.
Republikanski zastupnik Chip Roy iz Teksasa, član Odbora za budžet i konzervativnog Kluba za slobodu, rekao je da su njegovi birači za to “da se nešto digne u vazduh”. Ipak, izrazio je rezerve prema mogućnosti slanja kopnenih snaga i rekao da administracija nije pružila dovoljno detalja na brifinzima za zastupnike.
Takvi sastanci, rekao je, otkrivaju samo informacije koje “možete pročitati u novinama”. “Uklanjanje loših momaka, uništavanje konvencionalnog oružja, eliminacija ili barem rad na eliminaciji nuklearnih sposobnosti, pritisak da moreuzi ostanu otvoreni – sve su to dobre stvari i ja sam to podržavao i nastaviću podržavati”, rekao je Roy.
“Ali moramo ozbiljno razgovarati o tome koliko će ovo trajati, o kopnenim snagama, o svim tim pitanjima, i tražiti dalje brifinge kako bismo razumjeli kuda sve ovo vodi”.
Republikanska podrška
Iako je Tramp zadržao snažnu podršku među republikancima, anketa koju je ove sedmice sproveo Associated Press-NORC Centar za istraživanje javnih poslova pokazuje da predsjednik rizikuje frustriranje svojih birača ako se SAD upletu u dugotrajni rat na Bliskom istoku kakav je obećao izbjeći.
Istraživanje je pokazalo da 63% republikanaca podržava vazdušne udare na iranske vojne ciljeve, ali samo 20% odobrava slanje američkih kopnenih snaga.
To odražava političke izazove s kojima se suočava Tramp, koji nije pripremio zemlju za tako opsežan sukob u inostranstvu. Ako se rat oduži ili eskalira, pritisak na republikance mogao bi rasti uoči izbora u novembru, na kojima je njihova većina u Kongresu ugrožena. Neki u stranci poručili su da bi slanje kopnenih snaga bila crvena linija koju Tramp ne bi smio preći.
Administraciji će vjerovatno biti potrebna i podrška Kongresa za dodatnih 200 milijardi dolara za finansiranje rata. O toj svoti, za koju je Tramp rekao da bi je “bilo lijepo imati” čak i dok je tvrdio da se rat “bliži kraju”, bilo bi teško glasati u bilo kojem trenutku. Ali, to predstavlja poseban rizik za republikance koji paze na budžet u izbornoj godini.
Postoji li logika u Trampovom pristupu?
Rubin, bivši savjetnik Pentagona za Iran i Irak, smatra da bi mogla postojati neka “logika” u predsjednikovom neprestanom mijenjanju retorike o ratu. Kaže da bi Trampovi prvobitni komentari o navodnim pregovorima, koje je Iran demantovao, mogli “proširiti sumnju i strah unutar krugova režima”.
“Možda Donald Tramp ili oni koji ga savjetuju jednostavno žele da Iranci postanu toliko paranoični da prestanu sarađivati jedni s drugima ili se možda čak okrenu jedni protiv drugih”, rekao je. “Ali, opet, s Donaldom Trampom uvijek postoji opasnost da se pretpostavi kako je njegova retorika išta više od puke improvizacije”.
Zastupnik Adam Smith iz države Vašington, vodeći demokrata u Odboru za oružane snage, rekao je da Tramp neće moći u potpunosti ostvariti svoje ciljeve, uključujući potpunu eliminaciju iranskog nuklearnog programa, “ako nastavi ovim putem”.
A ako je to slučaj, rekao je Smith, predsjednik uvijek ima mogućnost da se osloni na svoje retoričke vještine i jednostavno proglasi pobjedu – i tako završiti rat.
