“Nikad više neću k'o prije bahato uzimati sreću zdravo za gotovo”, ova poruka, snažna i potresna, ali opet s dozom nade, koja nas tjera da svi zajedno izdržimo, stih je iz nove pjesme Hladnog piva koja nosi simboličan naziv “Ovo će proći”.
Potaknut pandemijom koronavirusa koja je zaustavila svijet, Mile Kekin, glavni tekstopisac i pjevač punk-rock benda Hladno pivo, dao se u akciju. Pokušao je izvući pozitivnu nit iz ove situacije koja nalikuje scenariju za neki horor film.
– Još u pidžami čekamo u autu žena, klinci i ja. Nemam pojma što čekamo. Možda da režiser vikne da je scena snimljena. Na radiju govore da ne idemo van zbog korone, ali da izađemo iz kuća zbog zemljotresa. Susjednoj zgradi urušio se krov. Srećom, nitko nije stradao. Susjedi stoje zbunjeni i promrzli na hladnoći, pada sitni snijeg. Žena mi kaže da krenem bilo kuda, samo da krenem. Vozimo nadrealni slalom smrskanom Ilicom. Krivudajući među ruševinama pitam se što je sljedeće nakon pandemije i potresa. Hoće li se iza Medvednice pojaviti Godzilla da nas sve razbaca k'o Lego kockice?
Noć prije napisao sam pjesmu o ovoj neukusnoj šali od vremena u kojem živimo. Tad me morila samo korona. Refren mi ne izlazi iz glave.
Vraćamo se u napukli stan. Pred ženom glumim statičara u stilu: ‘Maco, nije to ništa što se ne može pokrpati’, ali me predobro poznaje. Zovem prijatelje Barbaru i Juricu Totha, koji nam nude svoju praznu kućicu na selu za korištenje, dok ne vidimo kakvo je stvarno stanje sa statikom zgrade. Navrat-nanos trpamo prnje u gepek i krećemo.
Tamo na selu bacam se na dovršavanje te nove pjesme. Gitara mi nije stala u auto, ali sam srećom ponio laptop i mikrofon pa snimam prvi put samog sebe. Urlam toliko glasno da klinci imaju problema pratiti nastavu na Trećem.
Fali mi nešto. Ne! Fali mi netko. Fale mi ljudi. Fali mi puno glasova da me uvjere da je taj refren istinit.
Zovem sve koje znam da mi snime taj refren mobitelima, prvo susjeda Shamsu 69 iz Brkova, Edu Maajku, zovem Sašu iz TBF-a, starog drugara Goluba iz Goblina, Dubiozu, Šarana iz Štuka, Amiru Medunjanin koju ne poznajem, ali mi se čini skroz O.K., zovem Gibonnija, znanstvenika Igora Rudana čiji sam veliki fan, zovem Šprajca, Sokija iz Elvis Jacksona, Rambo Amadeusa, Ivanku Mazurkijević i Mrleta iz Leta 3, Remi, Vojka V i naravno, zovem i svoje momke iz Piva i svi, ama baš svi do jednog, pristaju mi ponoviti jedino što sad želimo čuti – da će i ovo jednom proći! – ističe 49-godišnji Kekin.
Pod njegovom se palicom ujedinilo dvadesetak glazbenika koji su odlučili poslati poruku nade i pokazati koliku snagu ima glazba.
Zbog situacije u kojoj se dosad nitko od nas nije nikad našao, Mile je pred sebe postavio najveći izazov – snimiti i video za ovu pjesmu na daljinu. Pomogao mu je glazbeni producent Denis Mujadžić Denyken – i on kaže da u 30 godina karijere nikad nije ovako dislocirano radio na pjesmi. No ponosan je kako su ispali i pjesma i spot.
– Uz videoisječke brojnih pjevača i glazbenika koji su moćno oživjeli Kekinove stihove, posebno emotivan naboj daju fotografije i videozapisi koje nam je ustupila fotoagencija Cropix. Tu su famozne fotografije praznog Žnjana, puste Ilice i trgova diljem Hrvatske, potresne fotografije pripremljenih kreveta u Areni Zagreb, zdravstveni radnici u žurbi s maskama i brigom na licu… Ja sam napravio patchwork, sve sam to spojio u smislenu cjelinu – rekao nam je Mujadžić.
(jutarnji.hr)
