Istaknuti hrvatski novinar, pisac i publicist Denis Kuljiš umro je u nedjelju u Zagrebu u dobi od 68 godina nakon kratke i teške bolesti.
U emotivnom govoru od njega se oprostio prijatelj iz djetinjstva i dugogodišnji suradnik Rene Bakalović koji se prisjetio kako je Denis Kuljiš još u najmlađoj dobi pokazivao iznimnu radoznalost za najrazličitije sfere i ogromnu erudiciju, znanje kojim je do kraja života baratao u svom novinarskom radu. “Mogao je biti što je htio pisac, konstruktor aviona, kritičar, sineast, izabrao je biti novinar”, rekao je Bakalović.
Došao i Lazanski
Pismo nekadašnjeg Kuljiševog mentora, a kasnije suradnika Marka Grčića pročitao je novinar Gordan Malić.
“Denisovi Majmuni, gangsteri, heroji, geniji, lupeži & papci te Titov tajni imperij najvažnija su djela moderne hrvatske publicistike i povijesti”, napisao je Grčić, a pročitao Malić.
I sam Kuljišev ispraćaj okupio je mnoge koji bi se mogli svrstati pod naslov njegove zbirke portreta kojima je opisao najvažnije protagoniste posljednjeg desetljeća 21. stoljeća. Bilo je tamo i političara, i lupeža, heroja i nekih koji bi se moglo nazvati majmunima čega se Denis zasigurno ne bi libio.
Posljednje zbogom Kuljišu je došlo reći mnoštvo novinara, no izostali su neki od onih koji su tamo trebali biti, ako ništa drugo zato što je stvorio listove u kojima danas pišu ili ih uređuju. Uz novinare, na ispraćaj je došlo i nekoliko političara, bilo je i aktivnih i ražalovanih špijuna, a u masi su se isticao Miroslav Lazanski, nekada zagrebački novinar i vojni analitičar, a danas ambasador Srbije u Rusiji.
“Najveći uz Krležu i Matoša”
“Denis Kuljiš je uz Krležu, Matoša i Šenou najveći hrvatski pisac. Izazivam sve kolege komparatiste da obore tu tezu. Nitko osim njega Krleže, Matoša i Danila Kiša, koji više ne pripada korpusu pa se valjda ne računa, nije znao tako sasjeći u polemici. Kao u japanskim stripovima onaj na koga bi se on okomio bi tek kasnije shvatio da mu se cestom kotrlja gala”, rečeno je na ispraćaju velikana hrvatskog novinarstva.
Mnogi ga nisu voljeli, ne samo zbog onoga što je pisao nego i zato što je ponekad u zanosu i griješio, ali kao urednik je bio nepotkupljiv i imao je nepogrešiv dar da prepozna talent i pamet. I to su mu mnogi zamjerali, jer kako je prepoznavao dobro tako je znao prepoznati i loše.
Kuljišev lijes spustio se kako i priliči uz nježnu borbenu pjesmu iz španjolskog građanskog rata. Borac je otišao u vječnost, borba lijepom rečenicom se nastavlja
(Index.hr)
