U malenom kutku Centralnog restorana, u dijelu pekare, atmosfera je uvijek radna, ali nema umora. Zadovoljstvo radnika i osmijeh na njihovim licima dok uživaju u magiji ukusa već gotovih peciva na prvom mjestu i ujedno dodatni motiv za nove izazove u pekarstvu.
Krsto Jović je pekar skoro četiri decenije. Još davne 1983. godine, sa bratom Milom, počeo je da radi u pekari u Sapni, da bi potom pekarski zanat usavršavao u Novom Sadu i Beogradu. Posljednjih nekoliko godina svoje znanje i vještine manifestuje u kompaniji „Alumina“, pripremajući nekoliko vrsta pekarskih proizvoda, koji se, svakodnevno, nalaze na meniju fabričkih restorana.
– Biti pekar u prvom redu znači znati i taj odgovoran i težak posao raditi sa ljubavlju i pažnjom – dočekuje nas Jović na svom radnom mjestu, dok vještim rukama prebira po tijestu od koga će nastati pita sirnica, burek sa mesom, razne vrste peciva i drugi specijaliteti od brašna.
Krsto kaže da pekara „Alumine“ ima dobru ponudu, što se ponajbolje može vidjeti po interesovanju za pekarske proizvode među zaposlenima u najvećem zvorničkom kolektivu.
-Program je takav da ponedjeljkom imamo sirnicu na liniji, utorak je predviđen za peciva ili pice, u srijedu je najčešće „krompiruša“, dok je četvrtak poznat po mesnom bureku – kazuje Jović.
On kaže da početak, prije četiri decenije, nije bio lak. Ko nije bio pekarski učenik i zanatlija, ne zna koliko je težak džak brašna, a da je tu bio samo jedan. Podigni, prenesi, spusti. I tako ko zna koliko puta, sve dok zanat koji hrani milione ljudi, nije „ispekao“.
-Nanizalo se skoro četiri decenije može se reći mukotrpnog rada, ali umor se ne osjeća, jer ovaj posao, vjerujte, volim i najveće mi je nagrada za rad što su naši pekarski proizvodi toliko traženi među radnicima ove fabrike – skromno će Krsto reći, upoređujući posao pekara sa onim zanimanjima koja iziskuju svakodnevno dokazivanje, istraživanje i pronalaženje nečeg novog, a sve s ciljem da se ponudi što kvalitetniji proizvod.
Svaki majstor ima svoje male tajne, neki ih ne otkrivaju, dok ih drugi prenose na mlađe kolege. Krsto svoje znanje i umijeće ne krije. Sve što je naučio dugogodišnjim radom sa zadovoljstvom, kaže, pokazuje mlađim generacijama. Kad je burek u pitanju, važno je, objašnjava, dobro pripremiti meso i da kora bude tanka.
-Kad se ispeče, da bude sočan i ukusan za jelo – otkriva Krsto recept kako se sprema dobar burek.
U fabričkim restoranima svakodnevno se, inače, uvode novine u jelovniku, a sve u cilju da svi korisnici budu zadovoljni kvalitetom obroka.
-Na dnevnom nivou imamo oko 1.200 obroka za naše radnike, ali i za zaposlene u firmama koje se nalaze unutar fabričkog kruga, kao i za goste naše kompanije – kaže Darijan Stevanović, rukovodilac OJ Restoran u „Alumini“, dodajući da se čine maksimalni napori da se obezbijedi što kvalitetnija ishrana, te da imaju uredno snabdijevanje s namirnicama i robom potrebnom za ishranu radnika, ali i gostiju, poslovnih partnera, kada su na poslovnom ručku u ovoj fabrici.
U dnevnom jelovniku su najmanje četiri vrste jela, među kojima su i proizvodi iz fabričke pekare.
Miris brašna, kvasca, ali i svježih peciva, širi se Centralnim restoranom. Sa pekarskim proizvodima nastalim vještim rukama ovdašnjih pekara započinje i završava se radni dan u „Alumini“, jer tamo gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.
-Na dnevnom nivou imamo oko 1.200 obroka za naše radnike, ali i za zaposlene u firmama koje se nalaze unutar fabričkog kruga, kao i za goste naše kompanije – kaže Darijan Stevanović, rukovodilac OJ Restoran u „Alumini“, dodajući da se čine maksimalni napori da se obezbijedi što kvalitetnija ishrana.
U dnevnom jelovniku su najmanje četiri vrste jela, među kojima su i proizvodi iz fabričke pekare.
Miris brašna, kvasca, ali i svježih peciva, širi se Centralnim restoranom. Sa pekarskim proizvodima nastalim vještim rukama ovdašnjih pekara započinje i završava se radni dan u „Alumini“, jer tamo gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.
(A.M.)
){kind=link}