Inicijativa je predstavljena 2013. tijekom posjeta tada novoizabranog predsjednika Kine i glavnog tajnika Komunističke partije Xi Jinpinga Kazahstanu i Indoneziji. Kineski čelnik predložio je zajedničku izgradnju ekonomskog pojasa na tragovima staroga Puta svile.
Ono što je počelo kao regionalna azijska transportna inicijativa ubrzo je preraslo u velik transkontinentalni, globalni plan povezivanja Kine s Europom, Jugoistočnom Azijom (i kasnije Latinskom Amerikom) kopnenim i pomorskim pravcima. Izraz “ekonomski pojas Puta svile” ubrzo je postao samo vrlo opća povijesna poveznica. Plan je prvo bio preimenovan u Jedan pojas, jedan put, a kasnije u Pojas i put. Vrijedi spomenuti da u kineskoj interpretaciji naziva riječ “pojas” podrazumijeva kopnene pravce, a “put” – pomorske pravce.
Nakon ekonomske krize 2008., Kina je ovom idejom htjela predložiti svijetu svoj ekonomski i razvojni model, ali i pokazati svoju moć. Inicijativa predsjednika Xija postala je dio kineske strategije – mnogostrana vanjska manifestacija kineskih ekonomskih zadataka i globalne vizije. Osim što bi povezala zapadni, slabije razvijeni dio Kine s Euroazijom i Jugom Azije te potaknula lokalni gospodarski razvoj, kroz inicijativu Peking računa na međunarodno širenje svoje valute, kineskog yuana.
Trgovinska mreža
Kroz Pojas i put Peking nastoji osnažiti kinesko gospodarstvo i sigurnost stvaranjem goleme trgovinske mreže koja se proteže od Azije do Europe, Bliskog istoka i Afrike. Prema ideji, povezanost će se postići korištenjem kopnenih i pomorskih putova. Zato na kopnu Kina promiče izgradnju novih (ili adaptaciju postojećih) željeznica, cesta i unutarnjih plovnih putova. Na moru se trgovina realizira kroz mrežu luka s dovoljno velikom i moderniziranom infrastrukturom.
Inicijativa je ekonomski i geografski najambiciozniji i najveći ekonomski i infrastrukturni pothvat u povijesti čovječanstva. Pet godina nakon pokretanja u inicijativi sudjeluje 68 zemalja koje čine 65 posto svjetske populacije i 40 posto svjetskog BDP-a. Peking podupire inicijativu velikim iznosima vladina novca, bankovnih kredita i ulaganja u državna poduzeća. U Pojas i put Kina je dosada uložila oko 200 milijardi dolara, a u narednim godinama kani u projekte uložiti oko bilijun dolara. S obzirom na to da ta inicijativa još nije dokraja definirana i da je još u razvoju, ne postoji konačna vrijednost. Morgan Stanley nagađa da bi do kraja drugoga desetljeća ovoga stoljeća brojka mogla dosegnuti razinu od 1,3 bilijuna dolara dok Azijska banka za razvoj tvrdi da je za razvoj čitave Azije potrebno oko 26 bilijuna dolara.
Gosporadski rast
Pojas i put ponajprije je motiviran kineskim unutarnjim razvojnim jazom između uspješnog Istoka i siromašnog Zapada i potrebom za održavanjem gospodarskog rasta. Kako se proširuje, Kina tim projektom obećava riješiti slične probleme u drugim zemljama i pomoći im stvarati radna mjesta, podizati industriju, osigurati pristup energiji i bolju povezanost s Kinom i drugim zemljama. U tom kontekstu kineska vizija uključuje stvaranje središta, industrijskih i tehnoloških parkova, tvornica i infrastrukture za obnovljive izvore energije. Kina također ulaže u obrazovanje s velikim programima stipendiranja i podrškom istraživačkim centrima u Aziji i Kini.
Za Kinu je Pojas i put, uz strategiju tehnološkog razvoja, važan instrument politike Vlade Xi Jinpinga. Odlučnim pokretanjem inicijative Kina je potisnula SAD. Godine 2011. Washington je htio stvoriti Novi put svile s ciljem revitalizacije Afganistana i jačanja američkog utjecaja, ali je zbog manjka novca, konsenzusa i konkretne vizije američki projekt propao.
Zasad je krajnja zapadna destinacija Pojasa i puta Europska unija, iako Peking razmišlja o većoj uključenosti latinskoameričkih zemalja i Kanade. Europske zemlje najveći su trgovinski partner Kine. Kina traži snažno uporište u širim europskim regijama i pristup svojim tržištima i tehnologijama. U tu je svrhu Kina 2012. godine pokrenula platformu 16+1 za suradnju između Kine i šesnaest zemalja srednje i istočne Europe (CEE).
Politička komponenta
Realisti ističu činjenicu da Pojas i put ima snažnu političku i promotivnu komponentu. Da bi zaštitila svoja ulaganja, Kina se mora poslužiti metodama velesile: stvaranje povoljnih uvjeta i odnosa s državama sudionicama (oblikovanje i utjecaj) i jačanje sigurnosne prisutnosti diljem svijeta (projekcija čvrste moći). Vođen sličnim argumentima, službeni Bruxelles se drži oprezno, bojeći se da je Kina vođena motivom “podijeli pa vladaj”.
Pojas i put tekući je projekt u razvoju. Iz raznih razloga on je (još uvijek) neinstitucionaliziran na način na koji funkcioniraju međunarodne organizacije i integracije (kao što su WTO, ASEAN ili druge). Inicijativa je, u širem smislu, strategija koja se sastoji od labavo povezanih dijelova i bilateralnih sporazuma. To je živi, višeslojni i multilateralni “organizam” koji se stalno mijenja i razvija. Politička privlačnost inicijative je velika. S jedne strane, dobra kooperacija osigurava političku podršku Kine. Na primjeru Pakistana, gdje Kina trenutačno ima najveći projekt ekonomskog koridora, vidimo da Peking u Vijeću sigurnosti može posegnuti za vetom ne bi li zaštitio svog partnera. S druge strane, Kina se (barem zasad) principijelno ne upleće u unutarnje poslove drugih zemalja i ne uvjetuje nikakve ideologije ili svjetonazore. Treće, s obzirom na to da se radi o skupini bilateralnih sporazuma s Kinom, zemlje nisu ograničene općim uvjetima i pravilima i ne moraju uzimati u obzir interese trećih strana pri sklapanju ugovora s Kinom. Naravno, osim ako se ne radi o zemljama EU.
Morski dio inicijative zasebna je i trenutačno najuspješnija priča. Kao (zasad) konačno odredište projekta Pojas i put, Europa je geografski vrlo povoljna i raznovrsna zbog mogućnosti kreiranja makro i mikro-pravaca: kopnom i morem iz Azije te kopnom, morem, rijekama i kanalima unutar Europe. Širenje na Mediteranu Kina je počela kupovinom grčkog Pireja. Kad se uspostavi kontinentalni pravac između Grčke i Mađarske, Pirej će biti osnovno uporište za istočni Mediteran te južnu polovicu istočne i jugoistočne Europe. S druge strane, pomorski div COSCO kupio je za 203 milijuna eura 51 posto udjela u terminalu Noatum španjolske luke Valencija. Prema navodima Financial Timesa, kompanija China Merchant Group prošle je godine investirala u terminal Luke Klaipeda u Litvi. Ove godine taj isti COSCO u cjelovitosti je kupio terminal APM u Luci Zeebrugge u Belgiji. Osim toga, nastavlja Financial Times, Kina je u pregovorima s norveškim Kirkenesom na Barentsovu moru te s dvjema islandskim lukama.
Ekspanzija Kine
Dovoljan je jedan pogled na kartu da slika postane vrlo jasna: preko Valencije i Grčke Kina pokriva čitav Mediteran i jug Europe. Klaipeda na Sjeveru jest luka koja obrađuje arktičke rute – nov strateški pravac u gospodarskoj ekspanziji Kine, o kojemu također možete pročitati u ovome prilogu. Belgijski se pak Zeebrugge nalazi u samom prometnom čvorištu europskog zapada, između Velike Britanije i Nizozemske.
U toj su mreži sve luke komplementarne dok željeznički pravci i cestovna infrastruktura pojačavaju kinesku prisutnost i sigurnost njihova ulaganja.
Važnost Pojasa i puta je neupitna. Osim osjetnih investicija u prometnu infrastrukturu, tu je i obnovljiva energija, visoka tehnologija i digitalizacija, bankarstvo, industrija, poljoprivreda, građevinarstvo, obrazovanje i drugo. Inicijativa će imati veliku ulogu u svijetu bliske budućnosti.
Prepoznatljivost i shvaćanje važnosti inicijative raste u Kini i izvan nje. Gotovo trideset svjetskih vođa i predstavnika iz 110 zemalja i međunarodnih organizacija sudjelovalo je na Forumu Pojasa i puta u svibnju 2017. godine. Forum, čiji je domaćin bio predsjednik Xi Jinping, imao je značajnu globalnu pokrivenost. Pažnja i svijest nastavljaju rasti, osobito na Zapadu i u Europi gdje bi Peking želio logički spojiti Pojas i put i europsku suradnju 16+1.
Sljedeći sastanak 16+1 bit će održan u travnju ove godine u našoj zemlji. I Hrvatska je dio kineske vizije, iako dugi niz godina nije bilo nikakve značajne suradnje. Pelješki most postao je prvi pravi veliki infrastrukturni zajednički projekt Kine i zemlje članice EU, što je, premda zakasnjelo, odličan početak suradnje s Kinom. (Branimir Vidmarović)
(novac.jutarnji.hr)
