Godina je 1971. Ne pretjerano zgodan, neobičan pjevač proveo je desetljeće pokušavajući usavršiti svoju scensku ličnost, ali unatoč nekoliko hitova, kao što su Space Oddity iz 1969. godine i Changes, koji je izašao dvije godine kasnije, još nije dosegao slavu za kojom je žudio.
“Nije uspio u svemu što je pokušao od početka svoje karijere”, rekao je za AFP Jerome Soligny, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za Bowieja i autor knjige David Bowie: Rainbowman. No, 16. lipnja 1972. album The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars konačno je spojio sve elemente koje je Bowie godinama upijao.
Bilo je tu prljavog rocka Iggyja Popa i Loua Reeda koje je upoznao u New Yorku, mimike i kazališta koje je studirao u Londonu, kombinezona iz filma A Clockwork Orange, kao i divljih, androginih stilova iz underground gej klubova koje je posjećivao sa svojom suprugom.
Presudnim se pokazalo Bowiejevo priznanje da je gej
Ubacio je Bowie tu i svoja sjećanja na rock and roll veterana Vincea Taylora, koji je poludio i vjerovao da je bog izvanzemaljaca, te vlastitu opsjednutost teksaškim country pjevačem poznatim kao Legendary Stardust Cowboy. I tako je nastao njegov alter-ego Ziggy Stardust, panseksualna izvanzemaljska rock zvijezda koja je u pop kulturu napokon donijela nešto radikalno i šokantno nakon desetljeća dugokosih hipija.
“Želio sam definirati arhetip mesijanske rock zvijezde. To je sve što sam želio učiniti. Koristio sam kabuki teatar, mimiku, rubnu njujoršku glazbu”, rekao je Bowie za CBC radio 1977. godine.
“Nismo htjeli imati ništa sa šezdesetima. Odlučili smo da smo na početku 21. stoljeća. Htjeli smo izbrisati sve što je bilo prije”, rekao je slavni glazbenik u drugom intervjuu.
Presudnim za kasniji utjecaj albuma pokazat će se intervju koji je Bowie dao britanskom glazbenom tjedniku Melody Makeru nekoliko mjeseci prije objavljivanja The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars.
“Ja sam gej i uvijek sam bio, čak i kad sam bio David Jones”, rekao je Bowie, sa svojom crvenom šiljastom kosom, pripijenim kombinezonom i crvenim plastičnim čizmama.
Bilo je to šokantno u to vrijeme, prva slavna osoba koja je otkrila da je homoseksualac, manje od pet godina nakon što je homoseksualnost dekriminalizirana u Britaniji. Ovo priznanje će ga uskoro učiniti ikonom, pružajući psihološki spas za generacije queer djece i autsajdera.
“To je bio marketing prije svog vremena, ta izjava bila je njegova najljepša kreacija i omogućila mu je da procvjeta, da postane nešto više od dobro čuvane tajne među rock inteligencijom”, rekao je Soligny.
Imao je više od estetike i igranja na kartu šoka
Ipak, trebalo je neko vrijeme da stekne popularnost. Njegovi koncerti bili su radikalna promjena u odnosu na dotadašnje, s višestrukim promjenama kostima i pričom, no na nekim od ranih Ziggyjevih koncerata jedva da se pojavilo desetak ljudi, a publika je Bowieja znala i izviždati.
Sve se to promijenilo njegovim pojavljivanjem u legendarnom BBC-jevom showu Top of the Pops u srpnju 1972. godine, nakon čega je uslijedila iznimno uspješna turneja po SAD-u.
“Publika od pet milijuna ljudi bori se dokučiti to egzotično, panseksualno stvorenje: u brojnim domaćinstvima stotine, tisuće djece kao da su hipnotizirani njime, a roditelji ga ismijavaju, viču ili odlaze iz sobe”, rekao je Paul Trynka, autor Bowiejeve biografija Starman, o njegovom nastupu na Top of the Popsu.
Za njegov uspjeh zaslužno je i to što je Bowie imao više od estetike i igranja na kartu šoka – sofisticiranost koja je nedostajala mnogim njegovim glam-rock suvremenicima. Zbog toga je The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars do danas ostao prvoklasni rock klasik, prepun hitova kao što su Starman, Suffragette City i naslovna pjesma.
Ziggy je otišao naglo kao što je i došao
Ipak, najvažnije je, kako je časopis Rolling Stone tada napisao, da Bowie “nikada svoju seksualnost nije učinio ničim manjim od potpuno prirodnog i sastavnog dijela svog javnog ja, odbijajući je spustiti na razinu trikova”. Vrlo brzo Bowie je postao jedan od definirajućih umjetnika svoje generacije.
A onda, isto tako naglo kako je došao, Ziggy je i otišao. Naime, u srpnju 1973. godine na koncertu u londonskom Hammersmith Odeonu David Bowie iznenadio je sve, uključujući dvije trećine svog benda, objavom da će raspustiti Spiderse, a Ziggyja Stardusta poslati u povijest. Nevjerojatan uspjeh Bowiejevog lika je opasno otežao odvajanje priče o Ziggyju od stvarnosti.
“Uz pomoć nekih kemijskih supstanci u to vrijeme postalo mi je sve lakše i lakše brisati granice između stvarnosti i blagoslovljenog stvorenja koje sam stvorio. Tako kreneš putem kaotičnog psihičkog uništenja”, prisjetio se Bowie kasnije.
Ziggy je bio mrtav, no Bowie je postavio temelje za stvaranje likova koje će nastaviti razvijati s velikim uspjehom u godinama koje dolaze.
(Index.hr)
