Ako Rusi ne žele kraj postojeće civilizacije pa krenu u masovni nuklearni udar, a to sigurno ne žele, njihove vojne snage su dobre za tri stvari:
a) Nabijanje kaldrme dok stupaju,
b) Čuvanje granica Rusije,
c) Pomaganje saveznika protiv još slabijeg neprijatelja.
Rusija izgleda izvrsno na karti Svijeta, no nevjerojatno je koliko je ta zemlja gospodarski loše. BDP cijele rudama i brojnim drugim blagom bogate Rusije vrti se na razni tek malo iznad BDP-a Španjolske. Dakle, ne baš gospodarski uspješna Španjolska, s hrpom neprodanih nekretnina i drugim problemima, uključujući pokušaje odvajanja nekih područja, u rangu je cijele Rusije! Iznad Rusije je po BDP-u Kanada, pri čemu Rusija ima 144 i pol milijuna ljudi, dok Kanada ima samo nešto preko 35 milijuna ljudi! Samo 35 milijuna Kanađana godišnje stvori nekoliko puta više nego svi građani Rusije.
Još je zanimljivije, a lakše je i za usporediti – nama susjedna Italija, za koju teško da možemo reći da je zemlja njemačkih ili japanskih radnih navika, ima BDP gotovo četvrtinu veći od Rusije. Dakle, u svjetskim okvirima relativno mala Italija gospodarska je velesila prema Rusiji. A ima i Italija problema, svaki Talijan će vam uredno kao i prosječan Hrvat dati cijeli popis stvari koje su u njegovoj državi loše i požaliti se na političare, standard i plaću. Uglavnom, priča će biti kao i kod svih Mediteranaca, i takva Italija puno je veća i značajnija svjetska industrijska sila od cijele Rusije! Čak i ako idemo vojno gledati, Talijani imaju dva operativna nosača aviona, Rusi jedan.
Tko želi više uspoređivati BDP-ove po državama, Wikipedia ima nekoliko tablica, pa uživajte: https://en.wikipedia.org/wiki/
Zašto je Rusija sila?
Rusija je velika sila iz dva razloga: prvo, površinom je ogromna i ne mora se bojati nikakve vojne ili slične intervencije – davno se još pokazalo kako je zemlju te veličine nemoguće osvojiti. Drugi razlog je naravno broj nuklearnih glava, ali njih ionako nitko neće koristiti. Treći, za ovu priču najvažniji razlog je ogromna količina klasičnog naoružanja, dobrim dijelom preostala iz SSSR-a. Paranoidna vlast SSSR-a, a gori su bili čak i od također paranoidne JNA, proizvela je dovoljno konvencionalnog naoružanja za par desetaka godina ratovanja.
Slično kako se i u ratovima u bivšoj Jugoslaviji uvelike koristilo oružje preostalo iz JNA, tako Rusija sada ima zalihe kojima može efikasno i lako pomoći saveznicima ako neprijatelj nema suvremena ratna sredstva.
Uzmimo banalni primjer: ako znate da pobunjenici u nekoj zemlji imaju samo ručno protuzračno oružje, ruski bombarderi mogu doslovno godinama bez velikog rizika obavljati klasična bombardiranja „glupim“ bombama s visine, jer imaju u zalihama možda i milijune tona takvih bombi. Ako opet treba „pomoći“ neki pokret – sovjetske haubice, minobacači, da ne spominjemo Kalašnjikove, jednostavni su i pouzdani za sve terene. Tko je služio u JNA ili bio u Domovinskom ratu znat će dobro – sovjetsko, odnosno rusko oružje je robusno, lako za uporabu, lako za naučiti koristiti i ako neprijatelj nema par generacija novije naoružanje – može biti vrlo učinkovito.
Zašto Rusija ne želi sukob sa Zapadom?
No, upravo u prethodnom pasusu je i problem – ako vam na artiljerijsku bitnicu netko pošalje infracrveno navođenog drona, nemate puno šanse. Ako vam bombarder dođe na nišan lovca najnovije generacije, isto nemate šanse. Čak su i tenkovi T-72 postali ranjivi, jer ih nova oružja gađaju „odozgo“ što konstruktori 60-ih nisu predvidjeli.
Jedini ruski nosač aviona Admiral Kuznetsov postao je internetski hit prije dvije godine – ali ne na način na koji su Rusi htjeli. Prvo, toliko je nepouzdan da plovi u pratnji oceanskog tegljača (kako bi ga mogli odšlepati u matičnu luku), drugo, dimi kao parnjača, dugi trag crnog dima iza njega podsjeća na vremena bojnih brodova na ugljen. I treće, operativno je ispod sadašnjih klasa zapadnih nosača.
Putin je svjestan – jedno je gađati pobunjenike po Siriji ili politički uništavati oporbu po Rusiji, ali nešto sasvim drugo je ići se igrati s državama koje imaju dvije generacije suvremenije oružje i još dovoljno industrijskog potencijala da mu na vrata naguraju i pet puta više oružja. Nikada ne treba zaboraviti ono što su američki državni tajnici napravili dan nakon Pearl Harboura. Otišli su u tvornice i uredno naručili nekoliko stotina ratnih brodova, par desetaka tisuća aviona i milijune komada ostale ratne opreme.
Na kraju ostaje samo industrijska, danas i informatička moć neke države – jedino je ona važna. Kada nju imate, kada imate visoku tehnologiju i dobar standard, onda se lako poveća i vojna moć države. A to Rusija nema. Koliko god je neki glorificirali, Rusija je gospodarski daleko ispod jedne Italije. Gospodarski i razvojni model naših mediteranskih susjeda daleko je učinkovitiji, a nije da je Italija vrh pametnog gospodarenja. Po standardu, Rusi su 48-50 po svijetu, pretekli su ih mnogi i iz bivšeg istočnog bloka (prosječan standard građana je viši i u Poljskoj, a da ne spominjemo Češku) i zato će sada uglavnom – lajati i ne raditi ništa.
Ruski model gospodarstva, prožet oligarsima vezanim uz politiku, bivšim KGB-ovcima i rođačkim i sličnim vezama, a dok državnom upravom vladaju nekadašnjih partijski aparatići, neuspješan je.
Čini li vam se to odnekud poznato?
(index.hr)
