Koji su ciljevi vašeg udruženja?
Cilj našeg udruženja je da čuvamo sjećanje na naše saborce i drugove koji su bili učesnici ove slavne bitke, da otrgnemo od zaborava one koji su na Košarama i Paštriku dali svoje živote za otadžbinu. Crna Gora treba da bude ponosna što je na Košarama učestvovao i veliki broj vojnika iz Crne Gore, slijedeći zavjet svojih predaka. Patriotizam, junaštvo, tradicija, to su vrijednosti kojima smo se vodili te 1999. godine, i želimo da kroz naše djelovanje te vrijednosti čuvamo.
Ranjeni ste na Košarama, u bici koja se često naziva i ,,Pakao Košare”
Da, a upravo je Pakao Košare najbolji naziv za sve što se dešavalo na tom području. Teško se riječima može opisati situacija u kojoj svaki dan gore nebo i zemlja. NATO, odnosno najjača vojna sila koju je do tada vidjelo čovječanstvo, iz vazduha dejstvuje najmodernijim naoružanjem, projektilima i kasetnim bombama sa osiromašenim uranijumom, a sa kopna smo svakodnevno trpjeli udare albanskih terorista. U novijoj istoriji našeg naroda teško da je bilo snažnijeg primjera požrtvovavanja i hrabrosti. Ne zaboravite da je većina boraca bila na redovnom odsluženju vojnog roka, dakle bili smo mladići od devetnaest, dvadeset godina, ali nismo imali nikakvu dilemu da se otadžbina mora odbraniti, i da moramo zaustaviti albanske teroriste, regularnu vojsku Albanije, plaćenike, NATO agresore… Svi su oni udruženo kidisali na našu zemlju i na našu vojsku i policiju. Nije lako današnjim generacijama objasniti sve što smo preživjeli, pa je možda i najvažniji cilj našeg udruženja da mladim ljudima približimo događaje iz aprila, maja i juna 1999. godine. 108 naših drugova i saboraca, mladost Srbije i Crne Gore, dalo je svoje živote za slobodu.
Kako vidite ulogu crnogorske vlasti 1999. godine i danas?
Kako tada tako i danas ova vlast je izdala sve što je mogla, a posebno naše pretke i tradiciju. Ne zaboravlja se da je vlast sarađivala sa NATO, da su pozivali da se cijepaju vojni pozivi, da se gasi struja i voda vojsci…Takođe, nije nimalo prijatno gledati, posebno ljudima koji su učestvovali u odbrani otadžbine, kada predsjednik Crne Gore ili neko ko se predstavlja kao ministar vojske CG najbliže sarađuje sa našim krvnicima i neprijateljima poput Tačija, Haradinaja i ostalih lidera terorističke OVK, a sve rade protiv srpskog naroda. Pa taj Tači i Haradinaj su ubijali naše vojnike, masakrirali civile, bavili se prodajom organa… Nije lako ni kada vam ta vlast ne dozvoljava da odate počast svojim ratnim drugovima u kasarnama VCG. Prošle godina sam bio u Maslinama, sa roditeljima poginulih vojnika, predstavnicima Nove srpske deokratije i Udruženja ratnika, kada smo zaustavljeni na ulazu u kasarnu, što je nezapamćeno u civilizovanim državama. To nije časna Crna Gora koja je iznad svega, kroz vjekove, cijenila vojsku. Ovo su neki koji nemaju ništa sa tom Crnom Gorom, sa patriotizmom i tradicijom. Ova vlast se očigledno stidi svojih junaka, slavne prošlosti CG, desetina hiljada onih koji su se odazvali pozivu da brane otadžbinu. Bilo je itekako izdajnika kroz istoriju ove napaćene zemlje, ali teško da je neko ovako nisko pao kao ovi koji evo godinama vladaju Crnom Gorom.
Crna Gora ne postoji bez bez čojstva i junaštva, bez tradicije i svega onoga što su nam ostavili naši preci. Ali svak neka bira na koju će stranu. Naš oslonac su Vučji Do, Fundina, Mojkovac, Grahovac, Cer, Njegoš, Car Lazar, Janko Vukotić, Mišić, Sinđelić, Goran Ostojić, Peđa Leovac, general Lazarević, Ljubinko Đurković, Duško Šljivančanin, naši piloti koji su se suprotstavili NATO zločincima, svi oni koji su na Košarama i Paštriku odlučili da daju svoje živote braneći SRJ od zločinaca. To su naši temelji, a ne albanski teroristi. Zato su budući saradnici i prijatelji našeg udruženja svi oni koji cijene te vrijednosti.
(Borba.me)
