Pročitajte nekoliko činjenica o čudovišnim olujama takvog tipa i o tome šta se od njih može očekivati u budućnosti, u vrijeme jačanja klimatskih promjena.
Uragani, cikloni i tajfuni različita su geografska imena za istu vrstu velikih tropskih oluja koje se formiraju u okeanima u blizini dvije Amerike i Azije.
Donose obilnu kišu, orkanske vjetrove, olujne udare, ogromne valove i mogu biti smrtonosne i razorne kad stignu do kopna.
U svojim najgorim izdanjima ova polja niskog pritiska su energetski snažnija od atomske bombe koja je sravnila Hirošimu.
Na Atlantiku i sjeveru Tihog okeana poznate su kao uragani, na istoku Azije zovu ih tajfunima, a na jugu Pacifika i u Indijskom okeanu ciklonima.
Skromni počeci
Cikloni počinju kao jednostavne grmljavinske oluje. Ali u nekim dijelovima godine, kada su temperature mora dovoljno visoke da voda isparava, olujne fronte je počinju usisavati u velikim količinama.
Na sjevernoj polulopti oblikuje se u vrtlog koji se kreće preko okeana u smjeru suprotnom od kazaljki sata. Cikloni na jugu okreću se u smjeru sata.
Voda koju talože potom se pretvara u snažne kiše koje donose katastrofalne poplave, materijalnu štetu i gubitke života.
Oluje mogu da narastu do 1.000 kilometara u širinu, a u njihovom centru je “oko”, područje mirnih meteoroloških uslova koje je u pravilu široko nekoliko desetina kilometara.
Uragani uvijek mnogo oslabe kada putuju iznad kopna ili hladnijih područja okeana.
Veličina nije uvijek važna
Naučnici razvrstavaju ciklone po snazi, u kategorije od 1 do 5. Oluje najviše, pete kategorije imaju vjetrove koji duvaju 252 kilometara na sat ili više.
Nedavni primjer uragana pete kategorije bila je Irma koja je u septembru prošle godine pogodila Karibe i jug SAD-a. U toj kategoriji bila je i Katrina, uragan koji je 2005. širom američke obale Meksičkog zaliva usmrtio više od 1.800 ljudi.
Uragan Florens je u četvrtak oslabio na kategoriju 2, ali to ne znači da nije i dalje jako opasan. Očekuje se da će na nekim područjima u Sjevernoj i Južnoj Karolini donijeti pet puta više kiše nego što je mjesečni prosjek.
“Stoga oluja niže kategorije i dalje može biti opasna i da pričini mnogo štete”, istakao je Emanuel Bokri iz meteorološke agencije “Meteo France”.
Nasilno ljeto
Zapadni Atlantik prošle godine je pogodio niz katastrofalnih oluja poput Irme, Marije, te Harvija koji je na području Hjustona uzrokovao štetu od 125 milijardi dolara.
Bokri kaže da je 2017. godina bila izuzetna za atlantske superoluje jer je temperatura na površini okeana u prosjeku bila dva do tri stepena viša nego obično.
Američka državna meteorološka agencija NOAA i britanski Met Office za ovu godinu predviđaju između pet i devet oluja treće kategorije ili jačih.
“To je relativno normalna sezona”, smatra Bokri i dodaje:
“Ali budite oprezni. To ne znači da možemo odbaciti mogućnost katastrofe. Jer za to je dovoljna samo jedna”.
Najgore tek dolazi
Naučnici dugo upozoravaju da globalno zagrijavanje čini oluje još razornijim, a neki tvrde da su dokazi za to već vidljivi.
Topli okeani daju novo gorivo koje hrani ciklone, a rast nivoa mora jača olujne udare pred kojima su odbrane na obalama bespomoćne.
Cikloni će biti “daleko snažniji, nasilniji i destruktivniji, a očekujemo i više kiše”, zaključuje Bokri.
(Index.hr)
