“Za pet godina postojanja, nema kome nije palo na pamet da kompaniju Prointer ITSS okrivi za sve i svašta. Nije tajna da se mnogi odavno takmiče ko će sočniji naslov u medijima izmisliti i od činjenica izabrati samo ono što njegovom šefu ili, bolje čitajte – finansijeru odgovara ili sve to samo pretvoriti u laži. Inspiracija svih tih “zabrinutih i poštenih” da nam na leđa sada natovare i koronavirus, za šta je posebno nadahnut milićki biznismen Rajko Dukić, ipak zadire u sferu naučne fantastike.
Štagod da se (u)radilo, koliko god da se postiglo, kome god da se pomoglo, Prointer je u njihovim scenarijima predstavljen kao “nedodirljiv”, ali u isto vrijeme idealan za medijska i ostala potkusurivanja. U tako osmišljenom predstavljanju čiji su epilog najčešće bili potpuno neosmišljeni napadi, kompanija nikad nije pomenuta u kontekstu svog učinka, društveno-odgovornog poslovanja i vrlo konkretno iskazane brige i realizovane pomoći za pojedinca. I nismo se naročito ljutili zbog toga, ali smo mislili da ta “maštovitost” neće baš toliko preći granicu.
U to ime, vrijeme je pomenemo brojke za koje se malo ko od onih koji nisu propustili nijednu priliku da se očešu o Prointer, ikada zainteresovao.
U svojih pet godina, kompanija Prointer ITSS donirala je milionska sredstva koja mnoge kompanije u te svrhe nisu dale ni za 20 godina postojanja. Od stipendija studentima od kojih su neki stigli do Sorbone i sportista koji su stigli na prestižna takmičenja, do sponzorstva brojnih naučnih, poslovnih, sportskih i kulturnih manifestacija koje su bile na korist široj društvenoj zajednici. Pomoć za socijalno ugrožene nikada nismo htjeli posebno da ističemo, pa nećemo ni sada. U trenutku izbijanja pandemije koronavirusa, donirali smo i značajna sredstva zdravstvenim ustanovama i aktivno se uključili u sve vidove pomoći građanima, a sagledavajući ekonomske posljedice pandemije pokrenućemo i projekat pomoći mikrobiznisima u Republici Srpskoj.
Prointer u ovom trenutku zapošljava više od stotinu stručnjaka raznih profila sa natprosječnim platama, a naši konkursi su konstantno otvoreni za sve one koji žele da se oprobaju u IT sektoru, da uče i razvijaju svoje potencijale. Od prvog dana do danas, sve obaveze prema radnicima i državi uredno su i u roku izmirivane, bez dana zakašnjenja i bez marke dugovanja. Kod nas radnici ne dobijaju dio plate u koverti, što je za našu konkurenciju, koja često stoji iza tekstova koji se pojavljuju u javnosti, i dalje uobičajena pojava. I niko ih ne pita zašto kradu državu i radnicima sutra uskraćuju pravo na poštenu penziju, iako su godinama unazad imali monopol u IT sektoru i zgrnuli stotine miliona maraka.
Kad smo kod maraka, u milione koji su spočitavani našoj kompaniji, a koji su bili i ostali okosnica svih antiprointerovskih tekstova i tv priloga, nikada se nije zavirilo do kraja. U prikazu – Prointer je opet dobio posao, nikada se nije ušlo u analizu pomenutog posla ni što mu se zakonitost ne može osporiti, njegov značaj za širu zajednicu, ni njegov finalni proizvod. Taj proizvod, a naročito njegov kvalitet nikada i nisu osporeni, u smislu argumentovane i stručne analize koja bi dokazala da taj i takav proizvod nije bio od koristi i nije imao svoju svrhu i upotrebnu vrijednost. Još manje je bilo značajno što je u pitanju domaća kompanija koja ovdje hrani porodice i razvija informacione tehnologije čije postojanje je u budućnosti skoro jedina garancija da ne ostanemo zemlja jeftine radne snage koja na kraju završi na gradilištima razvijenog zapada.
U nizu sličnih optužbi i napada, Prointeru se, ovih dana, spočitava i što je kao član, a ne nosilac konzorcijuma bio najpovoljniji ponuđač u projektu izbora stručne institucije za tehničke preglede vozila u Republici Srpskoj. Osim činjenice da naša kompanija nije glavni nosilac posla, već je to Centar za automobilsko inženjerstvo, koja je svaki put prenebregnuta, niko od zabrinuto-zainteresovanih za taj projekat nije upitao da li će, šta i na koji način finalni proizvod tog projekta poboljšati u oblasti tehničkog pregleda o čijem značaju ne treba posebno govoriti i koliko su vozači i kome do sada plaćali za istu uslugu. Zato je najvažnije bilo staviti Prointer u prvi plan i izmisliti cifru od 20 miliona maraka, a zanemariti činjenicu da za te namjene toliko novca neće biti potrošeno ni za deset godina. Naprotiv, baš za tih 20 miliona uhvatio se vlasnik i predsjednik kompanije “Bokist” iz Milića, o čijim milionima je bespredmetno govoriti. Rajko Dukić čak ih naziva sredstvima Vlade koje će, prema njemu, izgleda odmah da dobije Prointer. Moderno je da nas blate, pa je i Dukić odlučio da nas cipelari.
No, koliko god nam takva vrsta komunikacije nije svojstvena, nemoguće je oćutati na prozivke čovjeka čije će rukovođenje kompanijom i brojnim povezanim firmama u Milićima, ostati upamćeno po dosad neupamćenim potezima prema zaposlenima. Posljednji u nizu “poteza za pamćenje” svakako je korišćenje aktuelne situacije za zabrana proslavljanja krsne slave za čije je kršenje zaprijećeno suspenzijom. Ne obraća Dukić pažnju na zakon i da radnik ima pravo dva dana na plaćeno odsustvo baš za krsnu slavu, odnosno vjerski praznik po izboru. Izgleda da ni inspekcija nije dovoljno obratila pažnju na njegovu javno okačenu odluku.
Zaposlenima se u Dukićevim firmama prijetilo i ranije – ukoliko daju otkaz zbog odlaska na rad u inostranstvo, otkaz će dobiti i članovi njihovih porodica; ukoliko 30 odsto plate ne potroše u okviru kompanije, taj dio plate dobiće u bonovima; ukoliko su pušači, plata će im biti smanjena za vrijeme koje su proveli na pauzi. Prvi čovjek Boksita je posebno ostao upamćen po tome što je svoje zaposlene poslao na poligraf, sumnjajući da odaju poslovne tajne; po naredbi da radnici tokom ljetnjih mjeseci treba da pročitaju njegove četiri knjige, nakon čega je organizovano i “propitivanje” i po istorijskoj tužbi protiv Ombudsmana zbog njihovog izvještaja o kršenju ljudskih i radnih prava u kompaniji “Boksit”.
Mimo tih bravura, iza Rajka Dukića ostaće niz poslovnih kontroverzi, poput brojnih povezanih firmi koje vedre i oblače u Milićima, njegova “buna” i “kuknjava” kad god mu neki posao zaškripi i kad mu, kao po pravilu, svi postanu za nešto krivi. Iza Dukića i “Boksita” koji se hvali poštenjem u ovom trenutku ostalo je više od pola miliona maraka neizmirenih poreskih obaveza, kao i sumnje da ljekari iz specijalističke bolnice “Boksit” plate dobijaju u kovertama i na ruke. Radnicima svoje kompanije je brže-bolje već za mart smanjio plate za 30 odsto. Uprkos tome, Rajko Dukić je digao bunu i zbog odluke da tokom pandemije medicinski radnici u Republici Srpskoj dobiju po hiljadu maraka, jer se tako prazni budžet koji “mi u Boksitu punimo”.
I baš zato što su i on, ali i mnogi drugi “kontrovezni biznismeni” koji se “takmiče” u milionskim dugovanjima prema državi (neki su dogurali i do 15 miliona KM), u svakom trenutku spremni da iz rukava izvuku Prointer, valja ih podsjetiti da je, što se njih tiče, ćutanje zlato.
Neke medije valja podsjetiti da ćutanje kakvo sve češće praktikuju nije zlato, a posebno one koji su se ispod žita dali u “reketaške pohode” i sakupljanje apanaža za neobjavljivanje tekstova, a sve to dok se javnosti predstavljaju kao (prvo)borci za istinu i pravdu. To što nama nije palo na pamet da budemo dio te priče očigledno je i povod i razlog da im budemo “vječna” zanimacija.
Sve zajedno još jednom valja podsjetiti da je kompanija Prointer ITSS godinama ulagala i ulaže u razvoj IT sektora na ovom prostoru, osvajanje globalnih tehnologija, razvoj ljudskih potencijala i kadra koji će svojim znanjem i umijećem moći da bude konkurentan na svim meridijanima. Naša vizija da postanemo moderno društvo možda će se još duže vrijeme kositi sa sitnim šićardžijama i onima kojima je kreda i tabla granica. Zato smo uvijek spremni da sve svoje proizvode pokažemo, prikažemo i obrazložimo svima koji budu htjeli, smjeli i umjeli da pitaju”.
