Nakon toga se Chemnitz u sljedećih 48 sati pretvorio u de facto zonu bezakonja u kojoj su neonacisti i druge frakcije ekstremne desnice na ulicama proganjali i napadali ljude koje su po boji kože ili na neki drugi način definirali kao strance, dok je policija sve to i nezainteresirano i nemoćno gledala.
U međuvremenu se u Chemnitzu održalo još nekoliko neonacističkih prosvjeda, te protuprosvjeda ljevičarskog i građanskog predznaka, a naročito je indikativno što su se na najnovijem prosvjedu ekstremne desnica pojavili i istaknuti predstavnici parlamentarne stranke Alternativa za Njemačku (AfD), koja se dosad ipak koliko-toliko ograđivala od islamofobnih i ksenofobnih uličnih pokreta kao što je zloglasna Pegida. Sada su AfD-ovci s njima i neonacistima u Chemnitzu marširali ruku pod ruku, tako se konačno do kraja razotkrivši kao filonacistička stranka.
Katastrofalna politika pokrajinskog premijera Kretschmera
No, u Chemnitzu i u Njemačkoj AfD je opozicija, a na vlasti su demokršćani i socijaldemokrati. Stoga treba naglasiti kako je za zastrašujuće neonacističko marširanje u Chemnitzu, koji je već danima poluokupiran pripadnicima ekstremno desne, neonacističke i huliganske scene Njemačke, neprijeporno odgovorna i vlast koja to dozvoljava.
A na čelu vlasti u pokrajini Sachsen, u kojoj se nalazi Chemnitz, nalazi se demokršćanski premijer Michael Kretschmer, koji se u međuvremenu pokazao posve nesposoban nositi se sa situacijom koja je u Chemnitzu nastala. Isto vrijedi i za policiju pokrajine Sachsen – ne zaboravimo da je Njemačka federalno organizirana, te da svaka pokrajina ima svojeg ministra unutarnjih poslova – za koju mediji i stručnjaci već godinama upozoravaju da je premrežena simpatizerima ekstremne desnice. Već to je duboko zabrinjavajuće, ali još više zabrinjava što su događaji proteklih dana u Chemnitzu razotkrili da Kretschmer i njegova pokrajinska vlada zapravo nemaju političke volje ni građanske hrabrosti da se jasno i efikasno obračunaju s neonacistima kojima teroriziraju grad od 250 tisuća stanovnika. Odnosno, ispostavilo se da su ekstremno desni kadrovi u policiji Sachsena manji problem od izostanka političke volje da vlast pokaže kako je država jedina koja u demokratskom društvu ima monopol sile.
CDU se u Sachsenu plaši previše zamjeriti ekstremnoj desnici
Kretschmer je čak doveden u situaciju da na press konferenciji to izrijekom naglašava, čime je u osnovi demonstrirao koliko je stanje u Chemnitzu otkliznulo u bezakonje. Jer da nije tako, ne bi uopće trebalo javnost podsjećati da država jedina ima monopol sile. Premijer Sachsena se i s građanima Chemnitza sastao na javnoj tribini, na kojoj je za neke izjave dobio aplauz, ali za mnoge i glasno negodovanje, no nitko ga nije na kraju svega ocijenio kao uvjerljivog lidera.
Zbog svega toga i konzervativni Frankfurter Allgemine Zeitung, koji je inače blagonaklon prema CDU-u, u jednom članku upozorava da Kretschmer i njegova stranka u Sachenu “nemaju snage obračunati se s AfD-om i njihovim simpatizerima u vlastitim redovima”, jer im glasači ekstremne desnice trebaju da bi zadržali vlast u pokrajini te im se ne žele previše zamjeriti. To pak znači da će se neonacistima nastaviti popuštati, jer s njima se ne može postići kompromis nego im se itekako mora zamjeriti da bi ih se pobijedilo.
“Demokrati moraju po definiciji biti antifašisti”
Na to je u svojoj redovitoj kolumni za Spiegel Online upozorio i Sascha Lobo, koji je dijelu njemačkih medija, ponajprije visokotiražnom tabloidu Bild, zamjerio što su događaje u Chemnitzu predstavili kao sukob ekstremne desnice i ekstremne ljevice. “Pogrešno je formulirati kako je borba protiv desničarskog ekstremizma samo stvar ljevice ili ekstremne ljevice. Boriti se protiv desničarskog ekstremizma nije isključivo ljevičarski, to je demokratski. Demokrati moraju po definiciji biti antifašisti, inače mogu svoje razumijevanje demokracije nositi kao gel u svojoj pedantno ošišanoj frizuri”, napisao je Lobo u svojem furioznom tekstu.
U međuvremenu su se probudile i demokratske snage njemačkog društva, te se danas u Chemnitzu održava veliki koncert na kojemu nastupaju neki od najpoznatijih njemačkih glazbenika, kao što su Die Toten Hosen, s porukama protiv nacizma i ksenofobije. Sve ide u prilog tome da će koncert okupiti tisuće prodemokratski nastrojenih građana Chemnitza, te je riječ o simbolički važnom događaju, ali on sigurno neće riješiti probleme s ekstremnom desnicom koja je već godinama duboko ukorijenjena i sve moćnija u pokrajini Sachsen.
Napadi na novinare
Još jedna karakteristična pojava za nadiranje ekstremne desnice se ovih dana također mogla primijetiti i u Chemnitzu, a to je prezir prema novinarima. Proteklih dana je u Chemnitzu došlo do nekoliko napada na novinare koji su izvještavali o situaciji u gradu, a čak se dogodilo i da policija onemogućava rad novinara i to na oduševljenje ekstremne desnice.
Ipak, treba naglasiti da su Chemnitz i pokrajina Sachsen reprezentativni za atmosferu u cijeloj Njemačkoj. Primjerice, dok je u Chemnitzu marširalo na ulicama nekoliko tisuća neonacista, u Berlinu je protiv nacizma prosvjedovalo tri puta više ljudi na dvije različite lokacije u glavnom gradu. No, Chemnitz i ono što se u njemu događa je itekako zabrinjavajuće za stanje društva u Njemačkoj, jer se može prepoznati stvaranje preduvjeta koji bi na vlast mogli dovesti ekstremnu desnicu.
Slabost (pokrajinske) demokratski izabrane vlasti, organi reda koji su blagonakloni prema antidemokratskim snagama, neprijateljstvo prema slobodi medija, pokušaj pogroma ljudi koji pripadaju nekoj vrsti manjine, a koje se smatra velikom prijetnjom – sve to su znakovi uspona nacizma. To nije Njemačka s početka 1930-ih, to je Njemačka 2018. godine.
(index.hr, foto:EPA)
