Joana Bocaj ima 25 godina i već tri godine radi kao medicinska sestra u jednoj bolnici u Valoni na jugu Albanije. Ali, neće još dugo, ako joj se ostvare planovi. Već se priprema na to da uskoro napusti Albaniju i započne novi život u Njemačkoj. Za Diseldorf je čula od jednog kolege. “Mislim da ću u Nemačkoj pronaći bolji život i bolju budućnost. Ovdje su plate niske i niko ne cijeni naš rad. Zato želim da živim i radiim u Nemačkoj”, kaže Joana.
Diseldorf je čeka raširenih ruku. Dugo ignorisani problem manjka stručnog osoblja u sektoru njege je došao i do najviših političkih slojeva. U koalicionom ugovoru demohrišćansko-socijaldemokratske vlade stoji da bi trebalo otvoriti 8.000 novih radnih mjesta u sektoru nege a u međuvremenu se govori o najmanje 13.000.
Sadržaj teksta
Obrazovanje u inostranstvu – njemačkim novcem
Međutim, to neće biti dovoljno jer je stvarnost mnogo dramatičnija: već sad je 36.000 radnih mjesta u ovom sektoru nepopunjeno, od toga 15 000 u staračkim domovima. Situacija je još gora kada je riječ o privatnoj njezi. Prema prognozama broj osoba koje će biti zavisne od tuđe njege će se sa trenutnih 2,86 miliona do 2060. gotovo udvostručiti na 4,5 miliona.
Ministar zdravstva Jens Špan je sada predložio konkretan plan za ublažavanje krize. Jedan od prijedloga se odnosi i na finansiranje obrazovanja njegovatelja u inostranstvu nemačkim novcem.
“Za ove potrebe je dodatno odobreno devet miliona evra”, rekao je Špan. Budući njegovatelji bi kod kuće trebalo da nauče i njemački kako bi, kako kaže Špan, odmah na kraju obrazovanja mogli da započnu s radom u Njemačkoj.
Kao moguće zemlje za ovakvu kooperaciju navode se Kosovo, Makedonija, Filipini i Kuba.
Podsticanje iseljavanja s negativnim posljedicama
U zemljama zapadnog Balkana koje su se našle na ministrovoj listi, ova inicijativa je za sada primljena sa zadrškom. Makedonske vlasti primjećuju da ovakve inicijative dodatno podstiču iseljavanje mladih, sposobnih i dobro obrazovanih građana. Iseljavanje je ionako na alarmantno visokom nivou u Makednoji i zemljama regiona je ovakvo rješenje ne donosi ništa pozitivno.
Ta opasnost je realnam pokazuje i jedna studija humanitarne organizacije “Together for life” i socijaldemokratama bliske fondacije Friedrih Ebert s analizom stanja u Albaniji. Ova studija pokazuje da 78 odsto ljekara želi da napusti zemlju a 24 odsto bi to učinilo odmah. Najvažniji razlozi su poznati: manjak ozbiljnog pristupa na radnom mjestu, premale plate i loši radni uslovi.
Fatmir Brahimaj, predsednik Albanske lekarske komore je svestan bezizlazne borbe za stručnjacima.
“Na znam gde da iskopam zlato da bih zaustavio ovaj trend”, kaže Brahimaj.
Nedostatak perspektive
Slična je situacija i u ostalim zemljama zapadnog Balkana. U Srbiji, Bosni i Hercegovini, ili na Kosovu destine hiljada ljudi čekaju priliku da se domognu Zapada. Ispred konzulata – duge kolone onih koji čekaju na radne vize. Škole stranih jezika rade punom parom. Najpopularniji jezik je njemački a zanimanje je toliko da se čak nude kursevi u 23 sata. Posredničke agencije takođe pune blagajne: za posredovanje jedne medicinske sestre, njemačke klinike plaćaju i po 5.000 evra premije. Oni koji traže posao takođe plaćaju.
Situacije je slična i u Hrvatskoj. S obzirom da je zemlja od 2013. u EU, za većinu zemalja članica građanima Hrvatske ne treba radna dozvola. Čitavi dijelovi zemlje su opustošeni. Pritom mnogima nije samo do puke zarade, nego odlaze zbog društvenih i političkih uslova i opšte atmosfere beznađa.
Njemačka dvostruko profitira
Gledano iz ugla Njemačke ovakva migracija radne snage znači dvostruku dobit: popunjavaju se praznine na tržištu rada, i dobijaju stručnjaci u čije obrazovanje nije uloženo skoro ništa.
Predsjednik humanitarne organizacije Diakonie, Ulrih Lilie, pozdravlja inicijativu ministra zdravstva:
“Mislim da nema izlaza nego da sami obrazujemo ljude i to u Africi, na Dalekom Istoku ili istoku Evrope”. On se zalaže da se u proces obrazovanja radne snage za Njemačku uključe i NVO ili i humanitarne organizacije poput njegove.
Ključ za win-win situaciju?
U makedonskom ministarstvu zdravstva vjeruju da su pronašli načina kako da svi profitiraju od trenutnog stanja. Oni predlažu neku vrstu rotacije tokom koje bi makedonsko zdravstveno osoblje neko vrijeme, recimo šest mjeseci, provodilo u Njemačkoj. Time bi ljekari sticali nova znanja ali i zaradili. Nakon toga bi se vratiti u Makedoniju koja je investirala i njihovo obrazovanje i koja bi tako profitirala od novih iskustava svojih zdravstvenih radnika.
U Makedoniji rješenje probleme vide i u širem, regionalnom pristupu.
“Mislimo da bi sve zemlje regiona trebalo zajednički da pregovaraju s Njemačkom i tako postignu rotacijski princip”, rekao je makedonski ministar zdravstva Venko Filipče za DW.
Joana Bocaj iz Valone ne prati ove rasprave. Upravo je završila kurs jezika i samo je pitanje dana kada će stići u Diseldorf.
(DW)
