Pero Gudelj rođen je 26. svibnja 1955. godine u selu Gornja Večerska u Vitezu. Bio je rijetko omiljen i cijenjeni preduzetnik, godinama poznat kao veseljak koji će svakom prilikom rado uzeti harmoniku i zasvirati. Mediji su pisali kako je riječ o najbogatijem Hrvatu u BiH.
Gudelj je firmu gradio svojim rukama, od male privatne firme koju je osnovao još osamdesetih. Za razliku od mnogih koji su u biznisu uspjeli zbog bliskosti s politikom (ili vojskom, u ratu), Pero Gudelj nikad nije povezivan s tim krugovima. Nije poslovao s državom, nije učestvovao u privatizaciji niti ga se povezivalo s malverzacijama. On je čovjek biznisa, stalno je radio, ispričao je Jutarnjem 2015. godine Alojz Mlakić iz Udruženja preduzetnika iz Viteza.
FIS grupa danas zapošljava hiljade ljudi u čitavoj BiH. Kompanija se postupno širila, u skladu s poslovnim rezultatima, bez informacija o pretjeranom zaduživanju. Gudelj je prvo krenuo s trgovinom, potom se širio na proizvodnju, kako bi što više ljudi mogao zaposliti.
Prije pet godina javnost je šokirala vijest da se Gudelj pokušao ubiti. Naime, u avgustu te godine na području Viteza u Mercedesu ga je propucane glave pronašao jedan od njegovih radnika. Pored njega je pronađeno i oproštajno pismo.
Gudelj je hitno prebačen u bolnicu “Fra Mato Nikolić” u obližnjoj Novoj Biloj gdje mu je pružena prva pomoć, a zatim je odvezen u Klinički centar Sveučilišta u Sarajevu. Nakon osam dana borbe za život, Gudelj se sredinom avgusta probudio iz kome, piše Jutarnji.
Gudelj je u razgovoru za Dnevni avaz tri mjeseca nakon pokušaja samoubistva objasnio zašto si je pucao u glavu.
Ispričao je u jednom intervjuu da se sjeća svega, i dana i mjesta.
“U detalj mogu opisati kako sam sebi pritisnuo pištolj u potiljak. Teško mi je bilo u tom trenutku, pomislio sam samo da mi je najlakše da uzmem sebi život. Toga ću se sjećati do kraja života, pokajao sam se do sada 300 puta što sam digao ruku na sebe zbog problema sa ženom i problemčića u poslu”, počeo je svoju priču Gudelj.
Rekao je da je sve tinjalo u njemu dva mjeseca, te da je tada došao trenutak kada je odlučio da to uradi.
“Dok sam držao pištolj na čelu, pomislio sam da je najjednostavnije da umrem. S djecom sam imao vrlo dobre odnose, sarađivali smo fino. Djeca su me slušala, i ja njih. Znao sam da im nedostaje majka. Ona se dugo nije javljala, čak nije ni pokušala doći. Sve se skupilo u tom trenutku i desilo se to što se desilo. Nisam mogao više”, kaže Gudelj koji je neko vrijeme bio i na liječenju zbog psihičkih problema.
Pogotovo je sve kulminiralo nakon što ga je napustila supruga Snježana.
– Želio sam fin brak sa Snježanom. Hrvoje Kraljević umiješao se u naš život. Kraljević je bio direktor u jednoj našoj firmi. Došao je tu iz sumnjivih razloga, da uništi FIS. On je jedan dio FIS-a pokrao i otvorio sebi firmu nedaleko od FIS-a. Ta je firma sad propala. Koliko sam mogao čuti, taj Kraljević dirigira njome, ne da joj da viđa djecu, posebno ne mene. Ima toliki utjecaj da joj ne dozvoljava da nas kontaktira. Koliko znam, bila mi je u posjeti dva ili tri puta. Toliko je drzak. Znam da je bila u Sarajevu kad sam se ja taj dan iz kome vraćao, nisam bio svjestan da je bila tu, blizu…
Gudelj je, kako je tada pričao, nakon buđenja iz kome bio pun elana i želje za životom.
– Rana na sljepoočnici bila je velika. Napravit ću sliku kako mi izgleda rana. Udubljenje je veliko. Nadam se da će operacija dobro proći i da će to izgledati dobro. Time bih posavjetovao sve da nikad ne pokušaju uraditi ovo što sam ja. Nije vrijedno. Možda sam trebao aktivniji biti da nađem ženu koja bi me razumjela, i ja nju, da krenem u novi život, ali, jednostavno, nisam mogao tad – zaključio je Gudelj u razgovoru za Avaz 2015.
(A.M/Dunav.at)
