Vervort, koji je na Paraolimpijadi u Londonu 2012. osvojila zlato i srebro, te dvije dodatne medalje u Riju 2016, patila je od neizlječive degenerativne bolesti mišića.
Eutanazija je u Belgiji legalna, a Vervort je 2008. potpisala saglasnost koja ljekarima omogućava da okončaju njen život, prenosi BBC.
U saopštenju iz njenog rodnog grada Diesta se navodi da se Vervort odlučila na okončanje svog života u utorak naveče.
Bolest joj je uzrokovala stalne bolove, epileptične napade, paralizu u nogama i bila je jedva sposobna da spava.
“Ima dana kada se osjećam jako, jako loše, dobijem epileptični napad, plačem, vrištim od bolova. Potrebno mi je puno lijekova protiv bolova, valijum, morfij”, kazala je ona 2016. za za BBC Radio 5.
“Puno ljudi me pita kako je moguće da mogu imati tako dobre rezultate i da se još uvijek smiješim iako osjećam svu tu bol i uzimam lijekove koji jedu moje mišiće. Za mene su sport i trke u invalidskim kolicima svojevrsni lijek”, kazala je ona tada.
Vervort je osvojila zlato u trci s invalidskim kolicima T52 na 100 metara u Londonu 2012, kao i srebro u utrci za invalidska kolica T52 na 200 metara.
T51 je invalidska sportska klasifikacija za atletiku. Ona uključuje ljude s nizom različitih vrsta invaliditeta, uključujući povrede kičmene moždine i cerebralnu paralizu. Slične klasifikacije su T52, T53, T54 i T55. To je za sportiste s minimalnom funkcijom gornjeg dijela tijela koji koriste invalidska kolica.
Ljudi ove klasifikacije takmiče se u trkama u invalidskim kolicima.
Na Paraolimpijadi u Riju osvojila je srebro u utrci T51/52 400m i bronzu u utrci T51/52 100m.
Upitana o potpisivanju papira za eutanaziju, nakon Paraolimpijade u Riju rekla je za BBC: “Ljudima pruža osjećaj mira. Znam kada mi je dosta, imam te papire.”
Grad Diest rekao je da će knjiga žalosto biti dostupna u gradskoj vijećnici od srijede.
(Agencije)
