– Većinu mladalačkih želja sam ostvario, od najsmjelijih avantura do doživljaja o kojima se mogu pisati knjige. Ipak, želja mi je da u skorijoj budućnosti proširim porodicu i doktoriram. Na duže staze, volio bih kad bih društvu mogao da ostavim neku ustanovu, park ili fondaciju – počinje svoju priču za eKapiju potpredsjednik Deutsche Telekoma, Borislav Tadić.
Ovaj rođeni Banjalučanin je, kako kaže, dio jednog velikog i angažovanog tima, koji čini sve da bolje poveže ljude u Evropi i širom svijeta.
– Sa većom odgovornošću dolazi i šansa da kao pojedinac mjerljivo više učinite, kako za svoje klijente, tako i za radnike i društvo u cjelini. Ako se na pravi način usmjere lični talenti, ne postoji ono što ne možete postići, kako na nivou kompanije, tako i na nivou doprinosa struci, nauci i društvu u cjelini.
Potpredsjednik jedne od najvećih kompanija u Evropi, Deutsche Telekoma, rođen je 1982. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u rodnoj Banjaluci, a kako nam kaže, imao je sreću da provede divno djetinjstvo u sretnoj porodici, sa mlađim bratom, roditeljima, bakama i dedama, te kasnije dobrim društvom koje je rado diskutovalno i filozofiralo “o svemu i svačemu”.
– Ratno i posljeratno vrijeme u Banjaluci me je dodatno motivisalo da se rano angažujem u društvu i na neki način su me te godine očvrsnule. Sjećam se kada je 2012. u Minhenu na nekoliko sati nestalo struje, moje kolege su bile u čudu, a ja sam se prisjetio devedesetih i jednog perioda od 40 dana u mraku, a nerijetko i bez tekuće vode. Neke situacije, jednostavno, nauče čovjeka da se ne uzbuđuje zbog sitnih stvari.
Već kao dječak bio je zaljubljenik u tehniku i kompjutere, programirao je za džeparac u srednjoj školi, pa je odluka za studij elektrotehnike u Banjaluci došla kao logičan izbor.
– Ipak, s obzirom na to da se studij tada primarno bavio elektrotehnikom, fizikom i matematikom na nižim godinama, novi studijski program u Gracu koji je spajao inženjerstvo, razvoj softera sa ekonomijom i poslovnim menadžmentom bio je pravi izbor za mene i prijavio sam se.
Vrijeme studija na Tehničkom univerzitetu u Gracu pamti po “sazrijevanju”, navikavanju na novu geografsku, jezičku i kulturnu sredinu, po prijateljstvima koja traju do danas, po skromnom načinu života i kvalitetnom obrazovanju.
– Generalno, nevjerovatan je osjećaj kada imate priliku da doživite stvari o kojima smo učili u školi, kao što su Leonardova Mona Liza ili Kineski zid, ili da radite sa nekim ličnostima koji su formirali moju struku.
Brz napredak u karijeri
U Austriji je brzo postao projektni radnik i studijski asistent na nekoliko instituta TU Graca, kasnije i poznatom Fraunhoferu. Paralelno je godinama, uz studij, radio za Siemens, te kasnije kompaniju Magna International. Uz anganžman u raznim akademskim i studentskim organizacijama, bio je aktivan i po 14 sati dnevno, ali to mu je kasnije itetkako pomoglo da ubrza karijeru.
– Karijeru sam zatim nastavio u Švajcarskoj, odnosno u Cirihu, za stratešku konsultantsku kuću Detecon, a nakon dvije godine sam počeo karijeru u Deutsche Telekomu u Bonu. Iz Bona sam odlazio na projektne zadatke širom svijeta, te proveo više od godinu dana u Južnoj Africi i Kaliforniji, Sudanu, Tanzaniji i Bruneju.
Voli svoj posao i ističe da je digitalna transformacija fantastičan proces promjene, učenja i razvoja. U samo dvije godine obučili su hiljade ljudi u najnovijim tehnologijama, otvorili nova radna mjesta, ubrzali i pojednostavili procese, uveli nove alate, te imali mjerljiv pozitivan učinak na iskustvo svojih korisnika.
– Unutar Deutsche Telekom grupe sam rastao kroz nove pozicije svake tri godine u prosjeku, čime sam stekao sve više i više odgovornosti. Prirodno je da čovjeku vremenom sposobnosti i apetiti rastu, te da uvijek mora da preispita da li je njegov posao adekvatan za životnu fazu u kojoj se nalazi. Ja to redovno radim. Digitalni sektor, u kojem se takmiče vrsna telekomunikaciona, IT i OTT preduzeća poput Amazona i Google, je izuzetno dinamičan, te obavezuje da se svaki dan razvijate kako biste ostali u igri. Puno obaveza i dug radni dan znači da morate da sačuvate smirenost i da znate prioritete, ali i ne zaboravite “veliku sliku” i kvalitetno provođenje slobodnog vremena.
Kaže da je Evropa ključno tržište za Deutsche Telekom, kao i da region Zapadnog Balkana igra važnu ulogu za kompaniju.
– Već 18 mjeseci je Deutsche Telekom grupa poptuno fokusirana na spajanje svoje kompanije T-Mobile US sa kompanijom Sprint u SAD, što je jedna od najvećih investicija Deutsche Telekoma u novije vrijeme. Kada se taj proces uspješno završi, ponovo će fokus biti na jačanju na regionalnim i evropskim tržištima.
Pozitivan stav, “držanje riječi” i svakodnevno zalaganje je ono što cijeni kod kolega. Cijeni i široke lične vidike van poslovnog okruženja, te kvalitetne argumente u diskusiji. Nijemci su u poslovnom kontekstu izuzetno produktivni i fokusirani.
– Cijeli tim mora da bude svjestan individualnih želja, snaga i slabosti svih članova, potrebno je da se ljudi poštuju i da budu spremni da pomognu jedni drugima. Pravi lider je dio tima, djeluje kao “enabler”, sluša različita mišljenja i prilagođava stav kada je to potrebno, a ne kao neko koga se plašite ili slijepo pratite.
Voli da upoznaje nove kulture, ljude, floru i faunu, arhitekturu, zbog čega je često na putu. Bio je u 66 zemalja, na skoro svim kontinentima.
– Putovanja nevjerovatno oplemenjuju i šire horizonte. Svaka zemlja je posebna, sa svojom kulturom i ljudima – u Njemačkoj je najveći fokus na poslovanju, u Kaliforniji i Silicijumskoj dolini je pragmatično, sve funkcioniše, očekuje se velika kreativnost i uspjeh, dok se u Južnoj Africi najbolje “uči” različitost i povećava stepen tolerancije i otpornosti. Kulturološki su me oduševili jugoistočna Azija, Kina i Japan, dok bih osim Evrope, život mogao zamisliti i u Južnoj Americi, zbog klime i zanimljivog temperamenta.
Često razmišlja o povratku u rodni grad zbog porodice i prijatelja iz djetinjstva.
– Uz spremnost partnerice, adekvatnu valorizaciju rada i odriješene ruke da pokrenem pozitivne promjene i rast, rado bih pokušao da dam skroman doprinos sredini u kojoj sam odrastao. Radovalo bi me kada bi se školstvo, zdravstvo i infrastruktura, te kultura življenja brže razvijali. Volio bih i kada bi Banjaluka bila čistija, sa više stranaca i povezanija sa drugim dijelovima svijeta.
Arheolog ili političar
Zadovoljan je svojim profesionalnim izborima, međutim da je rođen u 19. vijeku, bio bi istraživač južne hemisfere ili arheolog. U prošlom vijeku bi ga, kaže, vjerovatno privlačila politika.
– U 21. vijeku, kada digitalizacija rapidno mijenja živote milijardi ljudi, mislim da je ovo izvrsna profesija i ne bih je mijenjao. Volio bih da se više bavim humanitarnim i naučnim radom, ali nadam se da će mi se i za to pružiti prilika, na pravom nivou.
Slobodno vrijeme provodi u krugu porodice i prijatelja, bavi se sportom i naučno-istraživačkim radom u domenu implementacije informacionih tehnologija za mir i bezbjednost.
– Sport je izuzetno važan za održavanje ravnoteže kada radite posao gdje morate da sjedite i do 14 sati dnevno, što za stolom, što u avionu. Zato pokušavam da praktikujem trčanje, teretanu, penjanje i plivanje. Jednom godišnje isprobam neki ekstremni sport, poput bundži džampinga ili Strongman takmičenja.
Od gala večera do amazonskih prašuma
Smatra da treba živjeti aktivno i ispunjeno, “kao da sutra nećete biti živi”. Budućnost, šanse i lijepi trenuci se ne čekaju, nego stvaraju i “dišu” punim plućima svaki dan.
– Jedan dan sam ujutro bio na poslu u odijelu i kravati, a popodne skakao sa 4.000 m iz aviona. Spavao sam duboko u Amazonskoj prašumi, izlazio pod svjetlima Njujorka i Las Vegasa, divio se arhitekturi Petrograda, brojao zvijezde u čileanskoj pustinji Atakama, penjao se na vulkan sa kojeg se istovremeno vide Atlantik i Pacifik, plivao sa piranama i ajkulama, jeo škorpije i tarantule, mazio leoparda u Africi, “meditirao” u hiljadama godina starim indijskim hramovima, slavio lokalne festivale i nove godine različitih kultura u Aziji. Prisustvovao sam gala koktelima uz najveće operske zvijezde, ali i večerao u sojenicama bez struje sa domorocima tropskog pojasa.
Ponosan je na to što je iz jedne ratom razorene zemlje otišao bez rodbinskih i kumovskih veza u potpuno novi svijet, te dokazao da naši ljudi koji se prilagode i integrišu, bez istih predispozicija koje imaju “lokalci”, mogu biti jednako uspješni, ili uspješniji u novoj sredini.
– Talenat i znanje su samo preduslovi, potreban je veliki trud i prije svega, adekvatan stav da bi se postizali rezultati.
Osim roditelja i baka i deda, od kojih se najviše uči u godinama kada se formiramo, uzori su mu Nikola Tesla i Ivo Andrić.
– Učeni, otvoreni i neumorni ljudi koji su imali misiju i trajno promijenili svoju okolinu. Divim se i Jadavu Payengu, čovjeku koji je sam posadio šumu u Asamu u Inidiji, veličine nekoliko Central parkova sadeći drvo po drvo svaki dan 40 godina. U nekim segmentima i Jan Flemingov karakter Džejms Bonda, jer je neustrašiv, dobro obrazovan, imao je težak put od sirotišta do izvrsnih prilika koje mu se pružaju, ponosan na porijeklo i posvećen svojoj misiji. Ipak, jedan od najdražih filmova mi je Beninijev “Život je lijep”, jer pokazuje kako se u najmračnijim situacijama može uz osmijeh učiniti nešto veliko.
Želja mu je da u narednim godinama posjeti još zemalja, doživi i podijeli nova iskustva, napreduje u karijeri, te pomogne nepoznatim ljudima ili kako kaže, da svaki dan ima pozitivan odgovor na pitanje – “kada si posljednji put doživio nešto prvi put”?
– Ja sam jednostavan čovjek koji konstantno sanjari i pokušava da dio tih snova realizuje. Jedino je promjena stalna, tako da se nadam da ću još više snova, tuđih i svojih, moći da ostvarim u godinama koje dolaze.
(eKapija)
