Harnaga Zehić (91) i njegova supruga Hatidža (86) uplovili su u bračne vode davne 1952. godine. Kada su se upoznali Harnaga je imao 24 godine, a Hatidža je bila pet godina mlađa.
“Dedo je radio u najam kod seoskih begova, a nana je bila iz imućne porodice. Upoznali su se dok je ona čuvala stoku. Pjevala mu je: ‘Oj brđani repati, kad li ćete krepati, teško onoj lopati koja će vas kopati’, nakon čega bi je on počeo ganjati. Ubrzo nakon toga ju je pitao da ašikuju i tu počinje njihova ljubavna priča”, kazala je njihova unuka Sabira Hadžić-Ismić u razgovoru za Klix.ba.
“Nakon vjenčanja dedo je morao odslužiti dvije godine vojnog roka. Nana ga je sve vrijeme čekala kod njegovog brata i snahe. Nakon povratka iz vojske iz Teočaka su preselili za Bijeljinu i tu napravili kuću. Dobili su četvero djece – sina i tri kćerke”, kazala je Hadžić-Ismić.
Prisjeća se da je u njihovoj kući bilo poput dječijeg prihvatilišta jer njihovu djecu sudbina nije mazila pa su unuke često hranili i pazili kao da su njihova vlastita djeca.
Sabira kaže da su Harnaga i Hatidža uvijek bili tu za svoju porodicu te su svakome od njih bili podrška i utočište.
Njihov odnos bio je idiličan i bili su klasičan primjer patrijarhalne porodice. No nakon tragične smrti kćeri Harnaga je naglo obolio. U to vrijeme je i Hatidža bila slabo pokretna. Stalno su bili skupa. Njihova unuka, koja trenutno živi u Belgiji, uvijek se pitala kako li će oni jedno bez drugog kada jedno od njih preseli na drugi svijet.
“Kada su nani saopćili da je djed preminuo, samo je pala pred sećiju i umrla. Ljekari kažu da nikada nisu imali ovakav slučaj”, kazala je njihova unuka.
Harnaga i Hatidža Zehić sahranjeni su danas, jedno pored drugog na gradskom groblju Kadić Bašča. Ostali su jedno s drugim do kraja života, onako kako su i obećali davne 1952. godine.