Bandić je gradonačelnik Zagreba od 2000. godine do danas, uz kratak prekid kada je pijan za volanom bježao od policije te je od tada stvorio korumpirani sistem vladanja gradom u kojemu sve ovisi isključivo o njegovoj volji i hirovima, a sve to je garnirano obilnim lažnim obećanjima, prevarama i besramnim ponašanjem.
Nasuprot Zagrebu imamo primjer Beča koji je već nekoliko godina zaredom proglašen najboljim gradom za život u svijetu i u kojem se gradska politika pažljivo i stručno planira, što je urodilo iznimnim rezultatima. Da bi se usporedilo kako se upravlja gradovima Zagrebom i Bečom, treba odmah naglasiti da oni nemaju isti budžet na raspolaganju – zagrebački je oko 1,35 milijardi eura, dok je bečki oko 15 milijardi eura – no ključna razlika nije u samom iznosu, nego što gradske uprave čine s novcem koji im je raspolaganju. Uostalom, Beč ima 1,9 milijuna stanovnika, dok Zagreb ima manje od milijun, što znači da gradska uprava Beča, koju predvodi socijaldemokratski gradonačelnik Michael Ludwig, mora svojim radom zadovoljiti milijun više stanovnika – turiste da ne spominjemo – od Bandića i njegovih poltrona.
Sadržaj teksta
Beč ima strategiju razvoja do 2050. godine
Inače, informacije za ovaj tekst dobili smo zahvaljujući Inozemnom uredu Grada Beča, koji skoro svakodnevno i vrlo transparentno informira zainteresirane o svemu što se događa u radu bečke gradske uprave.
Ključna razlika između upravljanja Zagrebom i Bečom je ta da se u glavnom gradu Austrije planira unaprijed. Grad Beč je 2011. usvojio svoju prvu okvirnu smart city strategiju, čije si je ispunjenje grad zacrtao do 2030. godine. Početkom ovog mjeseca strategija je dorađena te su zadani novi ciljevi koji bi trebali biti ostvareni do 2050. godine. Težišta bečke strategije odnose se na zaštitu klime, digitalizaciju, uključivanje građana u procese odlučivanja te socijalnu inkluziju.
Nova okvirna strategija prije svega nudi odgovor na trenutnu klimatsku krizu koja je zahvatila cijeli svijet. Plan bečke gradske uprave je do 2030. godine prepoloviti emisiju stakleničkih plinova, a do 2050. godine je u usporedbi s razinom iz 2005. smanjiti za čak 85 posto.
Osim toga, krajnja potrošnja energije po stanovniku bi do 2030. trebala biti smanjena za 30 posto, tj. za 50 posto do 2050. godine.
Ekološki osviješten grad
Različita tematska područja nove bečke okvirne strategije – počevši od energetike, preko mobilnosti, do obrazovanja i istraživanja usklađena su s ciljevima UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. – ukupno 65 konkretnih pojedinačnih ciljeva ostvarivat će se postupno do 2030., odnosno 2050. godine.
U razdoblju od 1990. do 2016. ispušni su plinovi u Beču smanjeni s 5,8 milijuna tona na 4,8 milijuna tona, što odgovara smanjenju emisije od 18,3 posto. U isto se vrijeme broj stanovnika Beča popeo s 1.492.712 na 1.853.140, što zapravo odgovara smanjenju emisije ugljičnog dioksida po glavi stanovnika za 34 posto.
Mjere zaštite klime u Beču imale su i pozitivan ekonomski učinak. Ostvaren je investicijski volumen od 44 milijarde eura te novostvorena vrijednost u iznosu od 41,6 milijardi eura, uz istovremeno otvaranje 52 tisuće novih radnih mjesta godišnje.
Dakle, dok u Zagrebu opet gori ogromna i nesanirana deponija smeća te se otrovni zrak širi po cijelom gradu, u Beču se razmišlja o globalnim klimatskim promjenama i planira do 2050. godine te se već provode uspješne ekološke politike.
Beč je jedan od najvećih proizvođača organske hrane u Austriji
To je tek početak niza primjera koji ilustriraju da je za Bandićev Zagreb Beč svemirski brod. Grad Beč se sa svojih 1900 hektara poljoprivredne površine ubraja u jedan od najvećih austrijskih proizvođača organske hrane. Na gradskim se površinama uzgajaju različite vrste žitarica i povrća. Bečka poljoprivredna dobra sade preko 40 vrsta različitog povrća, a godišnji prinos iznosi i do 70 tisuća tona. Prednost pri tome imaju stare sorte, a prihrana biljaka vrši se uglavnom biokompostom koje dolazi iz bečkog poduzeća za zbrinjavanje otpada.
Dakle, Beč otpad koji proizvodi između ostaloga koristi kako bi proizveo kompost kojim pak hrani gradske poljoprivredne površine, dok Zagreb nije uspio dalje od toga da redovito gasi požare na svojim deponijama.
Više od pola Beča su zelene površine
Prilikom zadnjeg mjerenja prije deset godina Beč je imao 51 posto zelenih površina, a zadnja su mjerenja pokazala da se taj udio čak i povećao te sada iznosi 53 posto. Ovu činjenicu glavni grad Austrije prije svega može zahvaliti prenamjeni napuštenih industrijskih područja koji je Beč odlučio pretvoriti u zelene površine, a ne građevinsko zemljište.
Beč u narednih nekoliko godina planira i izgradnju 13 hektara novih parkova i ozelenjavanje 150 gradskih fasada kako bi se smanjio efekt urbanih toplinskih otoka koji može uzrokovati razlike u temperaturi između središta grada i okoline i do 12 stupnjeva.
Koze i ovce u Beču “kose” travu
Još jedna ključna razlika između Beča i Zagreba je ta što se u Beču u okviru postojećih strategija razvoja osmišljavaju i mali, ali važni inovativni projekti koji grad čine boljim za život i ekološki osviještenim. Primjerice, na Donauinselu – umjetnom otoku od 2,1 kilometar koji je napravljen tijekom izgradnje Dunavskog kanala i od 1988. je jedna od omiljenih rekreacijskih zona Bečana – zabilježen je proteklih desetak godina porast temperature od 1,5 stupnja Celzija. Beč već provodi europski projekt LIFE DICCA, a Donauinsel će poslužiti kao testno područje za razvijanje nove strategije zaštite klime u gradskim ekosustavima. Jedan od ciljeva projekta je uvođenje održivog koncepta košnje otočkih livada. Beč je stoga za održavanje travnatih površina na otoku angažirao – stado od pedesetak ovaca.
Ovce koje će od svibnja 2019. održavati Donauinsel nisu jedini primjer “životinjskih kosilica“ u Beču. Na bečkoj deponiji otpada Rautenweg još se od devedesetih godina prošlog stoljeća stado autohtonih austrijskih koza brine o održavanju raslinja. Sličan primjer poznat je i iz Pariza, gdje se ovce već godinama koriste za održavanje urbanih zelenih površina.
Za Beč i njegove javne ustanove održivi razvoj je iznimno važan, tako da se sve pokušava produktivno iskoristiti. Otpalo lišće u jesen se pretvara u kompost, a čak se i slonovski izmet iz zoološkog vrta u Schönbrunnu koristi za gnojenje biljaka. Bečani mogu i po iznimno povoljnoj cijeni od 5 eura kupiti slonovski izmet u hermetično zatvorenim kantama od 5 litara. Posebno velik interes za slonovsko gnojivo javlja se u jesen, kada ljudi gnoje svoje vinograde i šumske površine. Bečki zoološki vrt tada ponekad proda i cijele automobilske prikolice pune izmeta.
Kongresni turizam
Bandićev ojađeni i rastureni Zagreb već godinama ne uspijeva izgraditi pošten kongresni centar, iako vječni gradonačelnik to odavno obećava, dok Beč 12 posto turističkih noćenja ostvaruje zahvaljujući baš kongresnom turizmu.
Bečki kongresni turizam u 2018. ostvario je prihod od 1,198 milijardi eura. Broj događanja porastao je za 15 posto, čime je protekla godina najuspješnija kongresna godina do sada.
Kongresna industrija osigurava 21.500 radnih mjesta. U Beču je prošle godine održano ukupno 4685 kongresa, seminara i korporativnih događanja. Zabilježena je ukupno 631 tisuća sudionika koji su ostvarili skoro 2 milijuna noćenja, što je porast od 3 posto u odnosu na 2017. godinu, čime je također srušen dosadašnji rekord.
Prosječno trajanje međunarodnih kongresa iznosilo je tri dana, a domaćih dva. Svaki je kongresni gost u Beču u prosjeku ostavio 541 euro dnevno, što je gotovo dvostruko više nego što ostali gosti na dnevnoj osnovi potroše u austrijskoj metropoli (266 eura).
Čudo zvano Wiener Linien
Da je stanje javnog prijevoza u Zagrebu katastrofalno, da je javni prijevoz glavnog grada Hrvatske najsporiji od svih metropola Europske unije i da je ZET najveće uhljebište Bandićevih kadrova i poslušnika odavno znamo, no kakva je situacija s gradskim prijevozom u Beču? Ako pitate Bečane, njih 98 posto je u najnovijem istraživanju izrazilo da je zadovoljno javnim prijevozom u gradu. 98 posto!
Čak 88 posto ispitanika istaknulo je prvenstveno zadovoljstvo cijenom javnog prijevoza. Naime, zahvaljujući godišnjim kartama koje se mogu kupiti za 365 eura, Bečani se za 1 euro dnevno mogu voziti po cijelom gradu. Druge dvije izvrsno ocijenjene stavke uski su intervali prometovanja vlakova podzemne željeznice (97 posto) i široko rasprostranjena mreža javnog prijevoza (93 posto).
Prometovanjem tramvajske mreže zadovoljno je 79 posto Bečana, a kako bi korisnici tramvaja u buduće bili još zadovoljniji, 2019. godine planirano je proširenje ponude. Linija D će između ostalog biti produžena za dvije postaje, dok će nova linija br. 11 spajati naselja Simmering i Favoriten. Intervali prometovanja autobusa također su pozitivno ocijenjeni (69 posto), no budući da se autobusima vozi manji broj ljudi, oni su i nešto rjeđi nego autobusi i vlakovi podzemne željeznice.
Kada je riječ o sigurnosti, 76 posto putnika u večernjim se satima osjeća sigurno u vlakovima podzemne željeznice. Za usporedbu, 2008. godine taj je postotak iznosio samo 57 posto. U tramvajima i autobusima sigurno se osjeća 81 posto ispitanika. Povećanje osjećaja sigurnosti gradske vlasti pripisuju prvenstveno uvođenju sigurnosnih timova i povećanom videonadzoru u postajama i sredstvima javnog prijevoza.
ZET bi mogao mnogo toga naučiti od bečkog javnog prijevoza
I čistoća se po mišljenju Bečana znatno poboljšala. 87 posto putnika autobuse doživljava kao najčišća prometna sredstva u Beču. Vlakovi podzemne željeznice su s 83 posto vrlo blizu toj vrijednosti, a zabrana konzumacije hrane u vlakovima koja je na snagu stupila 15. siječnja 2019. godine trebala bi taj postotak još dodatno povećati. 91 posto ispitanika pozitivno je ocijenilo točnosti i pouzdanost bečkog javnog prijevoza, ljubaznost osoblja 79 posto, a s brojem mjesta u vozilima – koji je u posljednjih 11 godina povećan za 50 posto – zadovoljno je 88 posto putnika.
Iz zagrebačke perspektive sve ovo izgleda kao znanstvena fantastika, možda najviše zato što čak 79 posto Bečana osoblje gradskog prijevoza ocjenjuje kao ljubazno, jer neljubaznost je valjda osnovni uvjet, uz glasanje za Bandića, za zapošljavanje u ZET-u.
U Beču isprobavaju uvođenje mirisnih vlakova, u Zagrebu gradski prijevoz smrdi
No, dodajmo uvredu povredi. Bečkom gradskom poduzeću za javni prijevoz Wiener Linien je, čini se, toliko dosadno u savršenosti postignute usluge građanima da ovog ljeta eksperimentiraju s uvođenjem mirisnih vlakova. Četiri vlaka podzemne željeznice, na linijama U1 i U6, do kraja srpnja osvježavat će se različitim mirisima, a putnici nakon testne faze mogu putem online glasovanja odlučiti o tome žele li i u buduće mirise u vlaku i koji od njih im najbolje odgovara.
Vlakovi su prepoznatljivi po brendiranim cvjetnim motivima, tako da putnici sami mogu odlučiti žele li uopće ući u jedan takav vlak ili radije ne. Mirisi u unutrašnjost vlaka dospijevaju putem rashladnih uređaja i ravnomjerno se raspoređuju.
U vlaku ljubičaste boje putnike očekuje miris za opuštanje, zeleni će vlak imati energetski miris koji djeluje osvježavajuće, u narančastom vlaku moći će se osjetiti svježa mirisna nota, dok će miris u vlaku roze boje širiti pozitivno raspoloženje. Svi su mirisi osim toga prethodno testirani na moguće alergijske reakcije. Iz Wiener Linien su medijima objasnili da su ovaj pilot-projekt pokrenuli jer im je “jako bitno da se naši putnici osjećaju ugodno”, dakle ono što je ZET-u, poznatom po smrdljivim tramvajima i autobusima, vjerojatno najmanje bitno.
U Bečkom holdingu oko 3 tisuće zaposlenih, u Zagrebačkom holdingu 7,5 tisuća
Zagreb i Beč imaju jednu zajedničku stvar – oba grada imaju gradski holding u kojem su objedinjena sva gradska poduzeća. Sličnosti tu prestaju. Grupa Zagrebačkog holdinga d.o.o. sastoji se od 16 podružnica u kojima se obavljaju djelatnosti bivših gradskih trgovačkih društava, a grupu čini Zagrebački holding i još osam ovisnih društava i ustanova. Broj zaposlenih je, prema službenim podacima iz svibnja prošle godine, iznosio više od 11 tisuća, no nakon izdvajanja ZET-a i Velesajma taj se broj smanjio na 7500.
Bečki holding – u čijem sastavu pak posluje 75 gradskih poduzeća iz područja kulture, nekretnina, logistike i medija – ima nešto manje od 3 tisuće zaposlenih, točnije 2921 radnika. Beč ima još jedan holding s 15 tisuća zaposlenih, odnosno koncern pod nazivom Stadtwerke koji objedinjuje poduzeća koja se bave pružanjem komunalnih usluga nužnih za funkcioniranje grada.
No, građani Beča s 18 tisuća zaposlenih u dva gradska holdinga dobivaju neusporedivno bolju i raznolikiju uslugu od onoga što nudi Zagreb s gotovo 12 tisuća ukupno zaposlenih u Holdingu te iz njega ove godine izdvojenim ZET-u i Velesajmu.
Izgradnja fantastičnih socijalnih stanova
Vrijedi izdvojiti da su dva velika građevinska društva Bečkog holdinga izgradila 2018. ukupno 1619 novih stambenih jedinica, jednu školu i jedan cjelodnevni vrtić. Koliko je ono stanova, škola i vrtića prošle godine u Zagrebu izgradila Bandićeva administracija? No, još važnije je kako Beč pristupa izgradnji i upravljanju svojeg velikog stambenog fonda, koji je Huffington Post nedavno opisao kao “stambeni raj koji si možete priuštiti”. Beč ulaže značajna sredstva da bi izgradio izvrsne socijalne stanove, koji se mogu od gradskih vlasti iznajmiti po vrlo povoljnim cijenama te pazi da se ne pretvore u geta poput Bandićeve katastrofe pod nazivom Sopnica-Jelkovec.
Jedna od najpoznatijih akcija gradonačelnika Bandića je dijeljenje graha u Maksimiru očajnim i osiromašenim građanima na Prvi maj. Beč se na Praznik rada više voli pohvaliti time da je to grad u kojem radi 850 tisuća ljudi i da bilježi najmanju nezaposlenost od Drugog svjetskog rata.
Pet tjedana godišnjeg odmora
Prema podacima gradskog Ureda za statistiku, muškarci u Beču najčešće rade u javnoj upravi (12 posto), u prodaji i sektoru motornih vozila (12 posto) te građevinarstvu (10 posto). I najveći broj žena u Beču zaposlen je javnoj upravi (20 posto), potom u prodaji (14 posto) te zdravstvu i socijalnom sektoru (11 posto). Prosječna godišnja neto plaća žena iznosi 19.926 eura, a muškaraca 24.606 eura. Čak 41 posto zaposlenih Bečanki radi na pola radnog vremena. Od 1975. godine zakonski broj radnih sati u tjednu iznosi 40, a svi zaposlenici imaju pravo na godišnji odmor od pet tjedna.
Postoje još brojni primjeri kako Bandićevo kaotično i koruptivno vođenje Zagreba uništava taj grad, naročito kada se usporedi sa svime onime što u Beču rade gradske vlasti.
Što je posao bečkog gradonačelnika?
Posao bečkog gradonačelnika nije da se bavi, primjerice, time što će se dogoditi sa slonovskim izmetom iz zoološkog vrta ili da osobno predvodi čišćenje grada od snijega, nego da upravlja velikim javnim sustavom, izabere sposobne i poštene kadrove da vode niz gradskih ureda i javnih poduzeća, da vodi izradu strategija i pazi na njihovu provedbu te da Beč bez blamaža predstavlja u zemlji i svijetu. Dakle, sve ono za što Milan Bandić nije sposoban.
Za kraj podsjećamo da je još jedno od Bandićevih lažnih obećanja izgradnja nove bolnice u Zagrebu. Najnovija ideja je da će se ona graditi u Blatu, valjda odmah pored nacionalnog stadiona koji bi se tamo isto kao trebao graditi. Teško je pratiti sve Bandićeve laži, svaki dan dolazi neka nova.
Nova bečka bolnica
I dok se Zagreb guši u otrovnom dimu, za koji gradonačelnik laže da nije otrovan, u Beču prolazi faza uhodavanja jedne od najmodernijih klinika u Europi, novoizgrađena bečka bolnica Krankenhaus Nord koja je prvog je lipnja 2019. godine svoja vrata otvorila pacijentima.
Tijekom ljeta radit će se na optimizaciji prostora kako bi bolnica na jesen mogla započeti s radom u punom kapacitetu. U novu zgradu trebale bi se preselite i tri postojeće manje bečke bolnice, kao i pojedinačni odjeli drugih bolnica. Nova bolnica u bečkom okrugu Florisdorf opremljena je sa 16 operacijskih sala i 800 kreveta. Sve su sobe pri tom jednokrevetne ili dvokrevetne. Bolnica će zapošljavati 2500 zaposlenika koji će se ubuduće na godišnjoj razini brinuti o 17.000 operativnih zahvata, 250.000 ambulantnih posjeta i 46.000 stacionarnih boravaka.
Svi procesi u novoj bečkoj bolnici počevši od grijanja, hlađenja, dizala, sigurnosnog sustava, ali i dostave uzoraka i nalaza u potpunosti su digitalizirani. Novi videomenadžment sustav u bečkoj će bolnici u buduće tijekom operativnih zahvata na jednom monitoru obuhvaćati i prikazivati sve promatrane vitalne funkcije, a pojedinačni rezultati moći će biti prikazani i samostalno. Svi podaci o pacijentima također će biti pohranjeni u elektroničkom obliku. Medicinska dokumentacija nastala tijekom boravka u bolnici direktno će se pohranjivati u digitalni karton pacijenta, kako bi bila na raspolaganju tijekom ponovnog posjeta bolnici.
Svaki je bolnički krevet osim toga opremljen pomičnim ekranom s pristupom internetu, radiju, televiziji i igricama. Bolnica posjeduje i potpuno automatizirani podzemni transportni sustav koji odjele bolnice opskrbljuje rubljem, hranom i lijekovima. 40 robotiziranih vozila kojima se upravlja na daljinu obavljat će oko 500 vožnji dnevno.
Godine Bandićevog vođenja Zagreba su izgubljene godine
Naravno, Zagreb nikada neće moći dostići bogatiji Beč, ali primjeri koje smo izdvojili ilustriraju da su skoro 20 godina vladavine Milana Bandića zapravo izgubljene godine stagnacije i destrukcije grada.
Uostalom, u pitanju je gradonačelnik koji je 2001. izjavio kako će se “javno spaliti na jakuševačkom smetlištu ako ga za četiri godine ne budem uspio sanirati.” Jakuševac 18 godina kasnije doista gori, ali u požaru koji je Zagreb prekrio otrovnim dimom. Unatoč svemu, politička karijera Milana Bandića još uvijek nije izgorjela.
(Index.hr)
