To što je prekid vatre uslovljen pristankom Irana da ponovo otvori ovaj vitalni plovni put, predstavlja prećutno priznanje uticaja Teherana na najvažniju svjetsku tačku za transport nafte – a time i na značajne dijelove globalne ekonomije.
– Iranu nije potrebna velika vojna moć da izazove ogroman poremećaj u globalnoj ekonomiji – izjavila je prošlog mjeseca Samanta Gros, ekspert za energetiku iz Brukingsta.
Prekid vatre i sudbina nafte iz Zaliva
Investitori i trgovci su pozdravili prekid vatre, čak i dok su analitičari upozoravali da brige oko globalnog snabdijevanja naftom nisu nestale. Cijene sirove nafte pale su u srijedu za 15-20 odsto, dok su referentne cijene evropskog prirodnog gasa pale za sličan iznos.
– Postoje značajne prepreke koje treba prevazići prije nego što se sporazum o prekidu vatre između SAD, Izraela i Irana pretoči u trajni kraj rata. Za tržišta, najkritičnije pitanje ostaje status moreuza Ormuz – upozorio je Nil Širing, glavni ekonomista u Capital Economics.
Ostaje da se vidi da li će se plovidba u potpunosti nastaviti, a nakon nekih znakova tranzita tankera rano u srijedu, Iran je navodno zaustavio saobraćaj nakon što je Izrael napao Liban. Barem za sada, iranska vojska kontroliše te plovidbe, što joj daje jedinstvenu moć kada su u pitanju globalna energetska tržišta.
Iran je efektivno blokirao moreuz Ormuz za veliku većinu brodova duže od šest nedjelja – što je ranije bio nezamisliv scenario za plovni put koji obično nosi oko petinu svjetskih zaliha nafte i prirodnog gasa i trećinu svjetskog izvoza urea đubriva.
Energetska kriza
Zemlje širom svijeta se oporavljaju od istorijskog šoka u snabdijevanju naftom. U Aziji, prijeteće nestašice goriva primoravaju vlade da preduzmu drastične mjere, pri čemu su Filipini proglasili nacionalnu energetsku vanrednu situaciju. Evropa se, u međuvremenu, suočava sa naglim skokom cijena električne energije baš u trenutku kada izlazi iz krize izazvane rusko-ukrajinskim ratom.
Čak i u Sjedinjenim Državama, koje su bogate naftom, cijene goriva su značajno skočile.
Uticaj Irana na moreuz “bio je dovoljan da mu omogući da dobije prekid vatre”, i što je ključno, sa sopstvenim režimom koji je oslabljen, ali i dalje stoji, rekao je za CNN Dan Alamariju, glavni geopolitički strateg u konsultantskoj kući Oxford Economics.
Iran je pretvorio moreuz Ormuz u oružje za vođenje “ekonomskog rata”.
Iranska nafta dostiže visoku cijenu
Kontrola moreuza Ormuz dala je Iranu dvije ključne prednosti: ekonomski uticaj na ostatak svijeta i mogućnost da dopuni svoju ratnu kasu prihodima od prodaje nafte – po naduvanim cijenama.
Vašington je čak privremeno ukinuo sankcije na oko 140 miliona barela iranske nafte transportovane morem kako bi ublažio globalnu krizu snabdijevanja.
Iranski izvoz nafte iznosio je u prosjeku oko 1,85 miliona barela dnevno tokom marta, što je oko 100.000 barela dnevno više od prosjeka između decembra i februara, prema Homajunu Falakšahiju, analitičaru u firmi za podatke i analitiku Kpler.
Iran takođe zarađuje više od svog izvoza nafte, koja se u normalnim vremenima prodaje uz popust od oko 10 dolara po barelu u odnosu na naftu Brent. U nekim nedavnim prodajama u Kini, koja obično preuzima najveći dio iranske nafte, ta sirova nafta se prodavala za oko 3 dolara po barelu više od Brenta, rekao je Falakšahi. U Indiji je ta premija u nekim slučajevima dostizala 7 dolara, dodao je on, citirajući trgovce i prerađivače na terenu u obje zemlje.
– Veći broj klijenata i nedostatak konkurentske nafte sa Bliskog istoka podstakli su cijene iranske nafte – rekao je Falakšahi za CNN.
Iranski adut
Teheran, u međuvremenu, želi da nastavi da koristi svoj novostečeni ekonomski mišić tako što će imati pravo glasa o pristupu moreuzu čak i kada se rat završi, prema prijedlogu od 10 tačaka koji je osnova pregovora sa Sjedinjenim Državama.
– Iranski vladajući režim je (vjerovatno) učvrstio svoju političku kontrolu i pokazao svoj kapacitet da baci globalna tržišta nafte i gasa na koljena – napisao je u utorak Karl Šamota, glavni tržišni strateg u Corpay Currency Research.
Tramp je, sa svoje strane, opisao iranske prijedloge kao “izvodljivu osnovu za pregovore”, prema objavi na Truth Social.
Nekoliko analitičara sada vidi potencijalno trajni sistem naplate tranzita za brodove koji prolaze kroz ovaj vodeni put, uz važna ograđivanja.
– Prekid vatre je ojačao Ormuz i kao tačku pritiska i kao mehanizam za cjenkanje – napisali su analitičari Kplera u bilješci u srijedu.
Na primjer, Kpler je sugerisao da bi Oman, u čijim teritorijalnim vodama leži dio moreuza, mogao da djeluje kao “neutralni posrednik koji nije pod sankcijama”, koji prima uplate, a zatim doznačuje dogovoreni dio Iranu. Formalizovanje plaćenog pristupa moreuzu Ormuz moglo bi potencijalno pomoći da se zadovolji još jedan od ključnih zahtjeva Irana – ekonomska kompenzacija za štetu nanesenu sukobom.
Teheran je već počeo da naplaćuje brodovima tranzit kroz moreuz posljednjih nedjelja, pri čemu je najmanje jedan brod platio 2 miliona dolara da bi to učinio, prema firmi za pomorsku inteligenciju Lloyd’s List.
U srijedu je iranska poluzvanična novinska agencija Tasnim izvijestila da Iran i Oman planiraju naplatu tranzitnih taksi.
Komercijalne brodarske kompanije i osiguravači će vjerovatno prihvatiti tranzitne takse “brže nego donosioci politika”. Za veći dio izvoznih kapaciteta Zaliva ne postoji smislena alternativna ruta – navodi Kpler, prenosi Telegraf biznis.
