U izvještaju 2. veljače nazvala je novi koronavirus “golemom ‘infodemijom'”, referirajući se na “prekobrojnost informacija – od kojih su neke točne, a neke ne – zbog kojih je teško ljudima pronaći vjerodostojne izvore i pouzdane upute kada im trebaju”. Lažne informacije šire se “brže od virusa”, upozorio je menadžer za digitalna poslovna rješenja WHO-a Andrew Pattison.
Od koronavirusa je prema posljednjim službenim podacima umrlo 2619 ljudi diljem svijeta, od čega 2592 u Kini. Globalno je potvrđeno 79.000 slučajeva zaraze, od čega 77.152 u Kini. Međutim, novi klasteri epidemije izbili su u Italiji, Južnoj Koreji i Iranu, gdje se zaraza širi dramatičnom brzinom.
U Italiji je umrlo sedmero ljudi, preko 200 ih je zaraženo, u Iranu ih je umrlo 12, a prema nepotvrđenim informacijama koje je iznio gradski zastupnik u gradu Komu, njih čak 50. No iransko ministarstvo zdravstvo demantira njegovu tvrdnju. I to je samo posljednji primjer informacijske kakofonije i konfuzije koja vlada oko koronavirusa.
Kineski par posjetio Wuhan, idući dan otkriveno da se zaraza širi s čovjeka na čovjeka
Indirektne posljedice ove infodemije na svojoj su koži osjetili i Kinezi Tommy Tang i njegova djevojka koji su 19. siječnja otišli posjetiti njenu obitelj u Wuhanu za novogodišnje praznike. Već su čuli za novi koronavirus, ali mislili su da je lokaliziran na malo područje. Lokalna vlada uvjeravala je ljude da su ugroženi samo oni koji su posjetili određenu tržnicu s hranom i koji su se zarazili od divljih životinja na toj tržnici, piše MIT Technology Review.
To, naravno, nije bilo točno. Koronavirus se već tada naveliko širio s čovjeka na čovjeka. Dan ranije potvrđeno je 58 zaraženih, nakon prilično sumnjive 16-dnevne pauze između prve skupine od 41 zaraženog i 17 novih. A onda je 19. siječnja potvrđeno još 136 zaraženih u Wuhanu i još troje izvan Wuhana. Bilo je savršeno jasno da se radi o epidemiji.
Dr- Zhong Nanshan, kineski liječnik koji je prvi otkrio razmjere SARS-a 2003., otišao je 20. siječnja na televiziju i ispravio službene informacije o novom koronavirusu sličnom SARS-u. Kad je ovaj cijenjeni liječnik potvrdio da se virus širi s osobe na osobu, izbila je panika. Stanovnici Wuhana počeli su masovno kupovati maske, što nisu počeli raditi ranije jer ih vlasti nisu upozorile na opasnost.
Tang i njegova djevojka odmah su otkazali svoje planove i ukrcali se na avion iz Wuhana idući dan. Manje od 48 sati kasnije, grad je bio u karanteni, s gotovo potpunim prekidom prometa u i iz grada.
Poplava dezinformacija kao u nijednoj epidemiji dosad
U Šenženu su se sami stavili u 14-dnevnu karantenu jer se na toliko procjenjuje period inkubacije virusa. Izlazili su iz stana samo jednom, s maskama, kako bi bacili smeće. Svu hranu i potrepštine naručivali su preko online aplikacija. Tang nije ni otišao na obiteljski doček kineske Nove godine, iako mu i obitelj živi u Šenženu.
Tang kaže da se uspaničio kad je vidio da su gotovo sve namirnice na aplikacijama rasprodane. No još više od toga, tjeskobu mu je izazvalo praćenje vijesti o epidemiji na društvenim mrežama. Nikad nije doživio takav strah, kaže. On i njegova djevojka patili su od nesanice i višestrukih napadaja panike.
Poplava informacija i dezinformacija ono je što najviše razlikuje koronavirus od SARS-a, MERS-a, zike, ebole i drugih sličnih epidemija. Teorija zavjere o virusima kao namjerno ili slučajno puštenom bio-oružju bilo je i ranije – s HIV-om, ebolom i zikom, ali širenje lažnih vijesti i neprovjerenih glasina oko novog koronavirusa je bez presedana. S ovom epidemijom došlo je i do novih, poput tvrdnje da se nastala jedenjem juhe od šišmiša ili da se liječi češnjakom, vitaminomC ili – izbjeljivačem.
Tu su i neprovjerene glasine o razmjerima same epidemije i njenom širenju u druge zemlje kojima se, u dobroj namjeri ili ne, širi panika među stanovništvo. Najnoviji primjer dolazi upravo iz Hrvatske, odnosno Splita, gdje WhatsAppom kola glasina da je potvrđena zaraza u splitskoj bolnici, iako je u međuvremenu službeno potvrđeno da je splitski pacijent na kojeg se sumnjalo negativan na koronavirus.
S njima došlo je i do širenja predrasuda i rasističke netrpeljivosti prema Kinezima. Uz maltretiranje Kineza ili onih koji tako izgledaju na Zapadu, rasistički memovi i uvrede šire se na Facebooku i TikToku. Slična diskriminacija prisutna je i u Kini, prema stanovnicima milijunskog Wuhana i provincije Hubei.
Zajednička borba WHO-a, Facebooka, Googlea i Twittera protiv lažnih vijesti
WHO je pokušao suzbiti dezinformacije u partnerskoj suradnji s Twitterom, Facebookom, TikTokom i Tencentom (vlasnikom najpopularnije kineske društvene mreže WeChat). Nedavno su WHO i Google pokrenuli Google SOS alarm koji plasira službene informacije WHO-a na vrh pretrage korisnika vezane za koronavirus. WHO u suradnji s Facebookom cilja određene demografske skupine svojim oglasima s bitnim zdravstvenim informacijama. Čak i je i kontaktirao neke istaknute influencere u Aziji kako bi ih odvratio od širenja dezinformacija.
“Treba nam cjepivo protiv dezinformacija”, rekao je dr. Mike Ryan, načelnik WHO-ovog programa za zdravstvena izvanredna stanja na press-konferenciji prošlog mjeseca.
Facebook je počeo brisati objave sa sumnjivim zdravstvenim savjetima, a TikTok, društvena mreža izuzetno popularna među tinejdžerima, također je počeo uklanjati namjerno dezinformirajuće snimke o koronavirusu uz objašnjenje da “neće dopustiti dezinformacije koje mogu nanijeti štetu našoj zajednici ili široj javnosti”. I Tencent provodi provjeru činjenica za glasine koje cirkuliraju na toj društvenoj mreži.
No golema količina sadržaja o koronavirusu na društvenim mrežama čini napore da se izbrišu dezinformacije gotovo nemogućim.
Društvene mreže su i izvor korisnih informacija i međusobne podrške
Ipak, društvene mreže su u isto vrijeme bitan izvor informacija iz prve ruke za novinare diljem svijet koji prate situaciju u Kini. Osim toga, informacije koje kruže internetom i bijesne reakcije na cenzuru i navodno zataškavanje natjerale su kineski režim na veću transparentnost, pa i na ispriku u slučaju liječnika iz Wuhana koji je među prvima upozoravao na koronavirus, a u međuvremenu je i sam podlegao zarazi.
Kako je uočila stručnjakinja za biosigurnost Raina MacIntyre sa Sveučilišta u Novom Južnom Walesu u Australiji, aktivnosti na društvenim mrežama mogu se koristiti i kao indikatori širenja epidemije, “posebno tamo gdje postoji cenzura ili nedostatak resursa za izvještavanje o zarazi”, kako kaže.
Društvene mreže postale su i svojevrsno mjesto za masovnu grupnu terapiju i žalovanje. Korisnici na njima dijele svoja traumatična iskustva boravka u karanteni, obolijevanja i liječenja, ali i nemogućnosti da dobiju skrb zbog prenatrpanosti bolnica, kao i osobne priče o doniranju, međusobnoj pomoći i volonterskom radu. Osim strahova, tuge i bijesa, ljudi na društvenim mrežama jedni drugima daju i nadu.
(Index.hr)
