To nam ne samo pomaže da bolje razumijemo unutarnje funkcioniranje našeg planeta, već može i objasniti misterij koji već neko vrijeme zbunjuje znanstvenike – zašto duljina dana oscilira svakih 5.8 godina.
Još uvijek puno toga ne znamo o jezgri našeg planeta
“Opazili smo da se unutarnja jezgra okretala nešto sporije od 1969.-71., a zatim promijenila smjer od 1971.-74. U tom periodu je došlo i do oscilacije u duljini dana”, rekao je geofizičar John E. Vidale sa Sveučilišta Southern California (UCLA).
Iako smo posljednjih desetljeća dosta toga saznali o funkcioniranju Zemljine jezgre, još uvijek mnogo toga ne znamo. To je stoga što ne možemo doći do tog područja i vidjeti što se točno zbiva. Sve što znamo, skupili smo iz neizravnih opažanja, kao što su seizmički valovi.
No, i takva vrsta opažanja je dosta učinkovita. Znanstvenici su uspjeli utvrditi da je unutarnja jezgra Zemlje vjerojatno vruća, gusta kugla od čvrstog željeza, promjera otprilike 2440 kilometara – dakle, malo veća od Plutona. Dokazi također sugeriraju da superrotira, odnosno da se brže rotira od našeg planeta.
Analiza podzemnih nuklearnih testiranja
Istraživači su prvi put detaljno opisali ovaj fenomen 1996. godine, s procijenjenom stopom superrotacije od 1 stupnja godišnje. Vidale i njegov kolega Wei Wang kasnije su revidirali stopu na 0.29 stupnjeva godišnje, koristeći podatke iz podzemnih nuklearnih testiranja provedenih 1970-ih na ruskom poligonu Novaja Zemlja.
U svom istraživanju vratili su se u prošlost, analizirajući dva testa provedena ispod otoka Amčitka 1971. i 1969. godine i otkrili nešto čudno. Podaci su pokazali da se Zemljina unutarnja jezgra subrotirala umjesto superrotirala, odnosno da se okretala sporije od rotacije Zemlje za oko 0.1 stupanj godišnje.
(Index.hr)
