Funky ritmovi, gitara u stilu Hendrixa, i progresivni rok prate teme o kojima je Edo već pjevao, ali su sada nekako teže, važnije. U međuvremenu pojavilo se i par novih poput masovnog straha od terorizma i ISIL-a, te migrantske krize (No pasaran).
Album odlično otvara dijagnostička numera Kreator, koja kao i na svakom albumu donosi presjek Edinog trenutnog psiho-fizičkog stanja, gdje slušaocu prenosi neke važne životne zaključke do kojih je došao između dva albuma te se kao ispričava s malom neugodnošću zato što ga nije bilo neko vrijeme.
Edo nema puno gostiju na albumu, uvijek ih je pažljivo birao i uvijek je to imalo smisla. Osim starog saradnika Dine Šarana na pjesmi Otrov, te Saše Antića iz TBF-a na posljednjoj numeri albuma, tu je i zanimljiviji duet sa Yayom iz Jinxa. Čini se, pjesma koja joj je zaista trebala.
(radiosarajevo.ba)
