Dorsijevu objavu mnogi su ujedno protumačili i kao pristisak na Facebook i njegovog osnivača Marka Zakerberga, koji je baš ovih dana na ispitivanju pred američkim Kongresom priznao da sa Facebooka ne bi uklonio političke oglase u kojima se iznose laži, kao i činjenicu da Facebook ne čini ništa kako bi spriječio dezinformisanje u političkom oglašavanju.
Dorsi nije ostao jedini koji je pokazao Zakerbergu “kako se radi”, jer je u srijedu “New York Times” objavio otvoreno pismo Zakerbergu, kojeg je potpisao Aron Sorkin (Aaron).
Sorkin je napisao scenario za film “Društvena mreža”, koji govori o nastanku Facebooka i kojeg Zakerberg mrzi i pokušao je sve kako bi ublažio sve ono o čemu se u filmu spominje.
Prenosimo Sorkinovo pismo u cjelosti:
“Mark,
2011. godine napisao sam ‘Društvenu mrežu’ i znam da bi ti radije da je nisam napisao. Protestovao si da film nije vjerodostojan i da Holivud nije razumio da neki ljudi stvaraju neke stvari samo zato da ih stvore. (To razumijemo, činimo to svaki dan.) Nisam ti htio uzvraćati na javne optužbe po kojima je film laž, jer sam rekao ono što sam imao za reći po kinima, ali i ti i ja znamo da je scenario pregledao tim advokata studija, centimetar po centimetar, s jednim ciljem: Ne dajmo da nas tuži Mark Zakerberg.
Teško mi je bilo ne uočiti ironiju dok sam čitao izvatke iz tvog nedavnog govora na Univerzitetu Džordžtaun u kojem si branio, uz opravdanje o slobodi govora, Facebookovu praksu da objavljuje očigledno lažne oglase političkih kandidata. Cijenim tvoju duboku vjeru u slobodu govora. I sam jako koristim Prvi amandman. To je temelj naše demokratije i mora ostati čvrst.
Ali njegova posljedica naprosto ne može biti to da se pumpaju sulude laži kojima se korumpiraju najvažnije odluke koje mi svi szajedno donosimo, laži koje imaju vrlo stvaran i neopisivo opasan uticaj na naše izbore, na naše živote i na živote naše djece.
Ne pozivaj se na Lerija Flinta. Čak ni Leri Flint ne bi se pozivao na Lerija Flinta. Ovo nije ista stvar kao pornografija na koju se ljudi ne oslanjaju zbog informacije. Polovina svih Amerikanaca navodi da im je Facebook najvažniji izvor vijesti. Naravno da bi se taj problem mogao riješiti tako da ti ljudi odu na drugi izvor vijesti ili da ti odlučiš Facebook pretvoriti u vjerodostojan izvor javnih informacija.
Podnaslov ‘Društvene mreže’ bio je: ‘Ne dobijaš 500 miliona prijatelja bez da dobiješ i nekoliko neprijatelja.’ Taj broj zvuči čudno samo osam godina poslije, jer sada tvoju stranicu koristi jedna trećina planete.
I baš ovog trenutka na tvojoj stranici stoji oglas u kojem se tvrdi da je Džo Bajden dao ukrajinskom javnom državnom tužiocu milijardu dolara kako ne bi istraživao njegovog sina. Svaki kvadratni centimetar toga je laž i stoji pod tvojim logom. To nije odbrana slobode govora, Mark, to je napad na istinu.
Ti i ja želimo zaštitu slobode govora kako bismo osigurali da niko ne ide u zatvor ili bude ubijen zbog izricanja ili pisanja nečeg nepopularnog, a ne zato da osiguramo lažima neometan pristup američkim glasačima.
Čak i nakon što je scenario za ‘Društvenu mrežu’ zadovoljio standarde pravnog odjela ‘Sonyja’, poslali smo ga u skladu s usmenim obećanjem grupi visokih zvaničniga u tvojoj kompaniji i pozvali ih da navedu primjedbe. (Pitali su me bih li mogao promijeniti ime Univerziteta Harvard u neko drugo i mora li se Facebook zvati baš Facebook.)
Nakon što smo snimili film, organizovali smo privatno prikazivanje tvojoj visokoj izvršnoj službenici Šeril Sandberg. Usred projekcije Sandberg je ustala, okrenula se prema producentima koji su stajali u dnu prostorije i rekla: ‘Kako to možete činiti dečku?’ (Tada ti je bilo 27 godina, ali u redu, razumijem.)
Nadam se da ti ona sada dolazi u kancelariju i govori ti: ‘Kako možemo ovo činiti desetinama miliona djece? Zar ćemo zaista objaviti oglas u kojem se tvrdi da Kamala Hari organizuije borbe pasa u podrumu picerije, da je Elizabet Voren uništila dokaze o tome da su klimatske promjene urota i da je duboka država prodala met Rašidi Tlaib i Kolinu Kaperniku?’
Još – još – nije napisan zakon koji bi nosioce interneta na kojem objavljuju korisnici činio odgovornima za objave korisnika, kao što je slučaj s filmskim studijima, na televizijskim mrežama i s izdavačima knjiga, magazina i novina. Pitaj Pitera Tiela, koji je finansirao tužbu za klevetu protiv Gokera čija je stranica zbog toga bankrotirala, pa je morao zatvoriti. (Siguran sam da imaš Tielov broj u telefonu, jer on je jedan od ranih investitora u Facebook.)
Većina ljudi nema resurse za zapošljavanje vojske provjerivača činjenica. Pa ipak, kad si prije dvije sedmice svjedočio pred istražnim odborom Kongresa, poslanica Okazio-Kortez pitala te sljedeće: ‘Vidite li mogući problem s potpunim izostankom provjeravanja činjenica u političkom oglašavanju?’
A onda, nakon što te je još pritisnula, pitajući te bi li ili ne bi Facebook uklonio objavljene laži, odgovorio si: ‘Kongresmene, u većini slučajeva u demokratiji, ja vjerujem da bi ljudi trebali biti kadri sami vidjeti kakvi su političari za koje hoće ili neće glasati i sami odlučiti o tome kakvi su to ljudi.’
I sad mi ti reci. Da sam znao da tako misliš, radije bih da su blizanci Vinklvos izumili Facebook.
Riječ je o identičnim blizancima Kameronu i Tajleru Vinklvosu koji su tužili Marka Zakerberga da je 2004. ukrao ideju njihovog projekta ‘ConnectU’ kako bi osnovao Facebook. Sa Zakerbergom su se 2008. nagodili da im isplati 65 miliona dolara obeštećenja. To znači da je Zakerberg time indirektno priznao da im je ukrao ideju na kojoj je sagradio Facebook”.
(atv)
