Identifikovano je 12 odlučujućih faktora dobre integracije.
U 2015. godini skoro dvije trećine stanovništva OECD zemalja je živjelo u gradovima. OECD je u okviru dvogodišnjeg istraživačkog projekta “Working Together for Local Integration of Migrants and Refugees” analizirao integracijske politike i mjere 72 grada sa fokusom na Amsterdam, Altenu, Atinu, Barcelonu, Berlin, Glasgow, Göteborg, Pariz, Rim i Beč. U ovim gradovima je u evropskom poređenju zabilježen ne samo visok broj izbjeglica, nego su ovi gradovi i kroz svoju istoriju uvijek bili mjesto sastanka različitih kultura i nacija. Beč je među ovim gradovima istaknut kao primjer dobre prakse kako podržati migrante i izbjeglice pri integraciji. Migranti u Beču nakon određenog vremena imaju pristup socijalnom stambenom tržištu.
Visok udio migranata gradove čini veoma heterogenim prostorom. Zadatak politike je stoga da se različitim potrebama koje na taj način nastaju upravlja na najbolji mogući način, naprimjer uključivanjem nevladinih organizacija, privrednih preduzeća i organizacija civilnog društva.
U okviru studije analizirano je kako funkcioniše integracijska politika gradova. Istraženo je i šta je naučeno iz dosadašnjih iskustava te kako se integracijska politika može prilagoditi lokalnim realnostima u gradovima. To znači da se integracijska i migracijska politika često donose na nivou države ali se dešavaju tamo gdje su ljudi, na radnom mjestu, u susjedstvu, školama, u supermarketu ili na javnim mjestima. I to od prvog dana dolaska.
Mnogi gradovi se u pogledu javnih usluga i smještajnih kapaciteta za migrante suočavaju sa strukturnim problemima. Neki gradovi su stoga isprobali različite inovativne pristupe kao što je uža saradnja sa organizacijama civilnog društva, kako bi što ranije ponudile integracijske mjere poput jezičkih kurseva ili testova kompetencije.
