“Završićemo ovo pod uslovima ‘America first’ po izboru predsjednika Trampa, nikog drugog, kako i treba”, rekao je sekretar odbrane u Pentagonu.
Ali njegova izjava sudbonosno je podsjećala na drugo obećanje, dato 2001. godine.
“Ovaj sukob je započet po vremenu i uslovima drugih; završiće se na način i u času po našem izboru”, rekao je predsjednik Džordž V. Buš naciji traumatizovanoj napadima 11. septembra. Neposredno potom, uveo je Ameriku u ratove koji su trajali gotovo dvije decenije.
Odjek istorije samo će pojačati strahove da ova administracija zaboravlja krvave lekcije nedavne prošlosti, piše CNN.
Veličina Trampovog rizika u pokretanju rata zajedno sa Izraelom, koji je već doveo do ubistva iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, ogleda se u razmjerama mogućih ishoda.
Rizik je da će sukob zasnovan na sumnjivom obrazloženju izazvati rikošet haosa širom Bliskog istoka i na kraju ubiti hiljade civila, dok će istovremeno sejati nove terorističke napade na Amerikance u godinama koje dolaze.
Ipak, postoji alternativni scenario za predsjednika koji je pokrenuo napad na Iran na ono što se njegovi prethodnici nikada nisu usudili. Mogao bi da ostvari stratešku pobjedu ako neutrališe regionalnu prijetnju zakletog neprijatelja SAD skoro pola vijeka i katalizuje rađanje slobode u Iranu.
“Ovaj rat koji je Tramp pokrenuo je neopravdan i nelegalan. To ne znači nužno da neće biti uspješan”, rekao je istoričar i stručnjak za spoljnu politiku Maks But u ponedjeljak tokom konferencijskog poziva Savjeta za spoljne odnose, kritikujući predsjednika zbog oholosti.
SAD obećavaju eskalaciju rata
Kako rat ulazi u četvrti dan, SAD i Izrael obećavaju da će pojačati napade na Iran. Preostalo iransko rukovodstvo odlučno nastoji da izazove regionalni haos.
Čini se da su moguća tri ishoda:
- Najoptimističniji scenario je da dani vazdušnih napada na instrumente iranske državne represije mogu izazvati narodni ustanak. Novi Iran mogao bi da transformiše Bliski istok.
- Neurednija, i možda vjerovatnija mogućnost, jeste da preživjeli iranski lideri izgrade novi režim. Ali američka operacija i dalje bi mogla biti uspješna uništavanjem nuklearne, raketne i vojne sposobnosti koja Iran čini regionalnom prijetnjom. Ovo može biti prihvatljiv ishod za Izrael, ali bi moglo dovesti do budućih ratova kako bi se spriječilo da novi iranski režim obnovi svoje kapacitete.
- Najgori scenario je da Iran postane poput Libije u vakuumu vlasti u državi uništenoj godinama autoritarizma. Moglo bi doći do frakcijskog sukoba ili građanskog rata, “izvoza” haosa, izazivanja izbjegličke krize i ostavljajući iranske zalihe uranijuma ranjivim za ekstremističke grupe.
Gdje sve može krenuti po zlu
Ako su Amerikanci zbunjeni onim što slijedi, to nije iznenađujuće, s obzirom na to da administracija stalno mijenja svoju logiku za rat.
Tramp je zastupao ideju o promjeni režima i želje da Irancima pruži slobodu. Obećao je da će uništiti nuklearni program za koji je već tvrdio da ga je uništio. Hegset je u ponedjeljak naglasio potrebu da se osvete Amerikanci ubijeni u iranskim terorističkim napadima ili od strane milicija koje podržava Iran tokom američke okupacije Iraka. Državni sekretar Marko Rubio tvrdio je da su SAD pokrenule preventivni rat jer je Izrael planirao da napadne Iran i da bi se američke trupe u regionu suočile s odmazdom.
Ako ovo nejasno rezonovanje odražava administraciju koja ne zna zašto je otišla u rat, kampanja bi već mogla biti u problemu.
“Zaista ne postoji jasna strategija. I treba da čujemo od predsjednika šta želi”, rekla je demokratska senatorka Džin Šihin za CNN.
“Ovo je prilika za pravi preokret na Bliskom istoku ako uspijemo. Ali nije uopšte jasno kako će se to odigrati”, navela je Šihin.
Ipak, za Trampa, nepreciznost je osobina, a ne anomalija, piše CNN.
Držeći ratne ciljeve nejasnim, on stvara politički prostor da proglasi pobjedu kad god poželi. Čini se da je naučio jednu lekciju iz Iraka i Avganistana: Veliki kopneni ratovi rizikuju da se pretvore u teške situacije.
Ali teško je smisliti jedini primjer kako vazdušna moć pokreće promjenu režima i rađanje stabilne nasljedničke države. Dok je Tramp u ponedjeljak insistirao da mu “neće biti dosadno”, neki od njegovih kritičara sumnjaju u njegovu izdržljivost ako režim opstane.
I čini se da Tramp već sužava svoje ratne ciljeve. U ponedjeljak je rekao da je plan bio da se iskoreni iranska mornarica, raketni programi i buduće nuklearne aspiracije. I on i Hegset su izgleda takođe postavili temelje za izgovor ako se režim rekonstruiše, implicirajući da će Iranci sami sebe kriviti ako ne iskoriste svoju šansu.
“Mislim da je poruka koju je predsjednik poslao bila jasna. Narodu Irana: Ovo je vaš trenutak”, rekao je Hegset.
Neki analitičari upoređivali su ovu strategiju sa Trampovom strategijom rušenja režima u Venecueli, gdje je privremena liderka Delsi Rodrigez nastupila da radi sa Vašingtonom nakon upada specijalnih snaga koje su uklonile predsjednika Nikolasa Madura.
Ali Vašington već decenijama pokušava, i ne uspijeva, da pronađe umjerene iranske zvaničnike sa kojima bi sarađivao. Nakon ubistva ajatolaha, čini se da postoji još manje podsticaja za pojavu takvih ličnosti.
Ipak, u najgorem slučaju, američki vojni uspjeh koji nije praćen širim političkim pomakom i dalje bi mogao učiniti region sigurnijim.
“Mislim da će iz ovog rata jasno proizaći vrlo, vrlo promijenjen režim, čak i ako opstane”, rekao je Eliot Abrams, stariji saradnik Savjeta za spoljne odnose i bivši visoki zvaničnik za spoljnu politiku u Bušovoj administraciji.
“Neće biti vrhovnog vođe koji je zaista vrhovni onako kako su ajatolah Homeini i Hamnei bili”, rekao je Abrams.
Abrams dalje navodi da će “ovo biti zemlja uglavnom bez sposobnosti da koristi silu”.
“Mislim da dok se ovo završi, čak i ako je to samo još nedjelju dana, oni uopšte neće imati nuklearni program. Vjerovatno neće imati raketne lansirne sisteme, a možda ni rakete. Neće imati mornaricu”, naveo je.
Neutralisani Iran bi takođe imao šire geopolitičke implikacije. Lišio bi Rusiju i Kinu trećeg člana njihove antizapadne osovine. Takođe bi mogao usporiti priliv dronova i raketa u ruske vojne napore u Ukrajini.
Gde sve može krenuti po zlu?
Ipak, čak i sam čin izrade pozitivnih scenarija za Iran ignoriše prokletstvo američke spoljne politike poslije Drugog svjetskog rata. Ono što djeluje logično, pa čak i vjerovatno unutar Zapadnog krila, može da uvene u kontaktu sa bliskoistočnom realnošću.
Vašington je smišljao bezbroj novih strategija da konačno pobijedi u ratu u Avganistanu i povećao broj trupa da uguši pobunu u Iraku. Ali Amerika je i dalje napustila te ratove poražena.
Ironično, Tramp se i sam dotakao ovog neuspjeha tokom prve strane turneje svog drugog mandata, u Saudijskoj Arabiji.
“Takozvani ‘graditelji nacija’ uništili su mnogo više nacija nego što su ih izgradili – a intervencionisti su intervenisali u složenim društvima koja ni sami nisu razumjeli”, rekao je Tramp.
Ali Tramp je možda kriv za drugačiji propust u razumijevanju.
Iako je izgledalo da napreduje u sklapanju nuklearnog sporazuma sa Teheranom, nikada nije ponudio Hamneiju mogućnost da spasi obraz. Umjesto toga, zahtijevao je potpunu kapitulaciju. A Tramp je toliko uložio sopstveni ugled u pregovore da sebi nije ostavio mnogo izbora osim da nametne svoje crvene linije ili da izgubi globalni kredibilitet.
Tramp je u ponedjeljak rekao za CNN da SAD sada namjeravaju da pomognu demonstrantima da ustanu. Ali je dodao: “Trenutno želimo da svi ostanu unutra. Nije bezbjedno napolju.”
Međutim, šanse za kolaps režima u represivnoj državi koja prodire na svaki nivo iranskog društva djeluju daleko. I čak i ako bombardovanje ozbiljno oslabi sigurnosne snage Islamske republike, one bi nadjačale protivnike režima, koji nemaju organizovane lidere.
Hamneijevo mučeništvo moglo bi učiniti njegove lojaliste na ulici još okrutnijima nego one koji su ubili hiljade demonstranata u posljednjem ustanku protiv teokratije u decembru i januaru.
Uvijek je teško predvidjeti kada totalitarni režimi mogu pasti. Ali što se režim duže drži, to su šanse za političku transformaciju lošije.
“Iz iranske perspektive, njihova strategija se promijenila”, rekao je Trita Parsi, suosnivač Kvinsi instituta za odgovornu državnu politiku.
“Njihova procjena, njihov parametar uspjeha, nije da mogu nužno da pobijede u ratu. Oni samo treba da dođu što bliže uništavanju Trampovog predsjedništva prije nego što izgube rat”, rekao je Parsi.
Produženo američko angažovanje u Iranu, čak i dok američki zvaničnici predviđaju akcije u trajanju od nedjelja, a ne mjeseci, vršiće intenzivan politički pritisak na predsjednika, koji treba brzu pobjedu u godini srednjih izbora.
Nova CNN anketa u ponedjeljak pokazala je da gotovo šest od 10 Amerikanaca ne odobrava Trampovu odluku da preduzme vojnu akciju u Iranu. Dok većina republikanaca podržava predsjednika, to se može promijeniti u lancu kriza – na primjer, ako naftni šokovi podignu domaću inflaciju.
Odluka predsjednika da ne traži odobrenje Kongresa za sukob i njegovo odbijanje da ga objasni na bilo koji drugi način osim površno, mogli bi mu se obiti o glavu. Moderna istorija Amerike pokazuje da ratovi ne propadaju jednostavno na stranim bojištima. Oni su podjednako često izgubljeni za javno mnjenje kod kuće.
I suprotno Hegsetovom uvjeravanju, niko još ne može znati kako će se ovaj završiti.
