U blogu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) navodi se da je u međuvremenu pogođena čitava svjetska ekonomija. Međutim, posljedice ne osjećaju svi podjednako. Zemlje koje uvoze energiju pogođene su više nego izvoznici energije, siromašne države više nego bogate, a zemlje sa malim ili nikakvim rezervama osjećaju posljedice jače od onih koje raspolažu velikim rezervama.
Manje energije – skuplja proizvodnja: najviše pogođena Azija, osim Kine
Jedan od glavnih uzroka jeste poremećaj u globalnom snabdijevanju energijom.
Prema navodima Međunarodne agencije za energiju (IEA), rat sa Iranom izazvao je najveći prekid u snabdijevanju u istoriji globalnog tržišta nafte. Globalna ponuda tečnog prirodnog gasa (LNG) smanjena je za oko 20 odsto.
“Posljedice faktičkog zatvaranja Ormuskog moreuza posebno teško pogađaju zemlje Azije, jer i do 90 odsto uvoza nafte i gasa dolazi iz Persijskog zaliva”, navodi njemačka agencija za spoljnu trgovinu Germany Trade & Invest (GTAI).
Prije svega u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji posljedice su već vidljive u vidu rasta cijena energije i problema u snabdijevanju.
Zbog toga vlade u mnogim zemljama intervenišu u privredi mjerama poput puštanja rezervi na tržište ili subvencija.
Kina, kao najveći svjetski uvoznik sirovina, manje zavisi od Bliskog istoka. Pošto je povezana gasovodima sa Rusijom i raspolaže velikim rezervama, manje je zavisna od isporuka tankerima, navodi GTAI.
Poremećaji u lancima snabdijevanja pogađaju industriju čipova
Prema MMF-u, rat je pogodio mnoge lance snabdijevanja. Tankeri i kontejnerski brodovi moraju da mijenjaju rute, a poremećen je i vazdušni saobraćaj preko važnih čvorišta u regionu Persijskog zaliva.
To povećava troškove transporta i osiguranja i produžava rokove isporuke.
Posebno je pogođen azijsko-pacifički region, čiji su lanci snabdijevanja bili tijesno povezani sa Bliskim istokom. Na primjer kada je riječ o osnovnim sirovinama za đubriva, proizvodnji plastike ili gasovima potrebnim za važnu industriju poluprovodnika.
Ako bude pogođena energetski intenzivna industrija čipova u Aziji, posljedice će na kraju osjetiti i industrijske zemlje. Za elektronske uređaje, automobile, avione, ali i za vještačku inteligenciju potrebni su čipovi i poluprovodnici iz Tajvana, Kine i Južne Koreje.
“Oko 90 odsto savremenih čipova proizvodi se na Tajvanu”, rekao je Tanjef Šat iz konsultantske kuće PwC za portal tagesschau.de. Bez isporuka gasa iz Katara, Tajvan bi uskoro mogao da bude prinuđen da racionalizuje potrošnju energije, prenosi DW.
Osim toga, za proizvodnju čipova potreban je helijum. Veliki dio svjetske ponude do sada se proizvodio u Kataru.
Za proizvodnju pametnih telefona potrebne su proizvodne linije u Indiji, Kini i Vijetnamu.
Pogođeni lanci snabdijevanja i proizvodnja hrane
Poremećeni lanci snabdijevanja pogađaju i robu za svakodnevnu upotrebu, kao i ključna proizvodna sredstva. Na primjer, na svjetsko tržište više ne stiže dovoljno đubriva, jer se trgovina ureom, amonijakom i fosfatima odvija preko Ormuskog moreuza, koji je sada blokiran.
Osim toga, polovina svjetskog sumpora transportuje se kroz Ormuski moreuz. Sumpor je potreban za proizvodnju đubriva, ali i za hemijsku industriju ili preradu kritičnih minerala.
Mineralna đubriva su od početka godine na svjetskim tržištima poskupjela za oko 30 do 40 odsto, kaže Filip Špine, direktor Njemačkog rajfajzen saveza (DRV). Direktni efekti na Evropu su zasad mali. “Evropa već godinama gotovo da ne uvozi đubriva iz regiona sukoba”, navodi Industrijsko udruženje agrara, već ih uglavnom proizvodi sama. Ipak, pošto je za proizvodnju potreban gas, i u Evropi bi cijene mogle da porastu ukoliko rat potraje. To bi dodatno podiglo i cijene hrane.
U zemljama sa niskim prihodima hrana u prosjeku čini oko 36 odsto ukupne potrošnje, u zemljama u razvoju 20 odsto, a u industrijskim državama devet odsto. U mnogim državama Afrike, dijelovima Bliskog istoka i Centralne Amerike ljudi zato veliki dio svojih prihoda troše na hranu – pa ih rast cijena hrane posebno pogađa.
Ali i u Evropi bi dalji rast cijena izazvan energijom dodatno povećao postojeći pritisak troškova života, upozorava MMF.
OECD očekuje poboljšanje tek 2027.
Uprkos svemu, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) smatra da će globalni rast BDP-a 2026. ostati uglavnom stabilan na 2,9 odsto i da bi 2027. mogao da poraste na tri procenta. Rast bi trebalo da bude podstaknut investicijama u tehnologiju i postepenim smanjenjem efektivnih carinskih stopa.
Ipak, rat sa Iranom usporava ekonomiju i stvara značajnu neizvjesnost u pogledu globalne tražnje. Ova prognoza polazi od pretpostavke da su sadašnji poremećaji na energetskom tržištu privremeni i da će se cijene od sredine 2026. ponovo normalizovati.
Inflacija u zemljama G20 u 2026. mogla bi da iznosi oko 4 odsto, što je za 1,2 procentna poena više nego što se ranije očekivalo, navodi OECD. Za 2027. predviđa se pad na 2,7 odsto, jer bi pritisak rasta cijena energije trebalo da oslabi.
Za SAD se ove godine očekuje rast BDP-a od dva odsto, a 2027. oko 1,7 procenata. U evrozoni bi rast mogao da iznosi 0,8 odsto u 2026. i 1,2 odsto u 2027. Rast kineske ekonomije trebalo bi da uspori na 4,4 odsto u 2026. i 4,3 odsto u 2027.
Zemlje Persijskog zaliva bi, prema jednoj prognozi, u prvoj polovini godine mogle da skliznu u recesiju zbog rata sa Iranom. Britanski ekonomski institut Oxford Economics očekuje pad privredne aktivnosti od 0,2 odsto u zemljama Savjeta za saradnju u Zalivu (Saudijska Arabija, Oman, Katar, Bahrein, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati). To predstavlja reviziju očekivanja rasta naniže za 4,6 procentnih poena u odnosu na period prije rata.
Njemačka privreda značajno slabi
Kada je riječ o njemačkoj ekonomiji, vodeći njemački ekonomski instituti znatno su smanjili svoje prognoze. U zajedničkoj analizi za saveznu vladu sada za ovu godinu očekuju rast bruto domaćeg proizvoda od svega 0,6 odsto. I za 2027. ekonomisti su značajno snizili očekivanja – na 0,9 odsto.
Zbog viših cijena energije inflacija će rasti, smatraju instituti. I ove i naredne godine potrošačke cijene mogle bi da porastu za oko 2,8 odsto. Već u martu inflacija u Njemačkoj dostigla je 2,7 procenata – najviši nivo od početka 2024. Nedavno je i Bundesbanka upozorila da bi stopa inflacije “u skorije vrijeme mogla značajno da se približi nivou od tri procenta”.
Devet od deset njemačkih firmi očekuje pogoršanje
Ovakav razvoj događaja potvrđuje i anketa minhenskog instituta Ifo. Devet od deset industrijskih preduzeća u Njemačkoj očekuje da će rat sa Iranom negativno uticati na njihovo poslovanje – prije svega zbog viših cijena energije.
Više od trećine anketiranih kompanija vjeruje da će biti pogođene ograničenjima u pomorskim rutama i poteškoćama u isporuci poluproizvoda i sirovina. Poremećaj u vazdušnom kargo-saobraćaju očekuje 16 odsto ispitanika. Oko četvrtine kompanija računa i na pad tražnje na važnim izvoznim tržištima.
Pored toga, mnoge firme očekuju finansijske rizike, na primjer zbog neizvjesnih troškova transporta i logistike, rasta premija osiguranja ili povećanog rizika naplate.
“Rezultati jasno pokazuju da se ekonomske posljedice rata sa Iranom već sada naziru i da bi se mogle dodatno pojačati kroz različite kanale”, rekao je Klaus Volrabe, rukovodilac Ifo anketa.”Što duže traje neizvjesnost, to će ekonomski problemi za kompanije biti veći.”
