“Čišćenje zgrada se često gura na marginu u dvostrukom smislu: posao se odvija u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima kako se ne bi ometao ostale zaposlenike,” rekla je predsjednica Radničke komore (AK) Renate Anderl na održanoj tiskovnoj konferenciji, prenosi APA.
“To rad osoblja za čišćenje čini nevidljivim i dovodi do manjeg uvažavanja. Međutim, posao čišćenja zahtijeva specifična znanja i važna je i vrijedna aktivnost, koja se posebice očituje i postaje jako relevantna u doba korona krize i “vrlo je važna i vrijedna aktivnost koja je postala sistemski relevantna nakon krize s koronom”, kaže sindikalistica Monika Rosensteiner.
Rad u domaćoj industriji čišćenja reguliran je kolektivnim ugovorima, “ali i dalje ima nesigurne radne uvjete”, naglašava Karin Sardadvar s Instituta za sociologiju i empirijska društvena istraživanja bečkog Sveučilišta za ekonomiju.
Radno vrijeme je posebno teško i utječe na kvalitetu života zaposlenika i “slabo je kompatibilno s obiteljskim i privatnim životom”. U industriji čišćenja pretežno su žene zaposlene na pola radnog vremena.
“Danas je u Norveškoj normalno da čistačice rade kada i većina ostalih zaposlenika radi svoj posao – tijekom radnog vremena”, rekla je Sardadvar. Za zaposlenike to povećava kvalitetu života, može se izravno komunicirati s osobljem za čišćenje, a tvrtkama za čišćenje bilo bi lakše s radnom organizacijom.
Kolektivni ugovor određuje rok od 14 dana za prethodnu obavijest o rasporedu dežurstava, ali u praksi uvijek postoje kratkoročni zadaci. Također bi se pokušalo izbjeći plaćanje dodatnog radnog vremena s dugim obračunskim razdobljima od tri mjeseca do jedne godine za honorarne zaposlenike. U prosjeku zaposlenik u industriji čišćenja zarađuje 1.400 eura neto mjesečno, uključujući bonuse za godišnji odmor i božićnicu.
Uvjete rada u industriji čišćenja karakteriziraju “niske plaće i netipična zaposlenost”, kaže Sardavar u svojoj analizi. Zastupljenost zaposlenika otežava činjenica da mnoge čistačice rade skraćeno radno vrijeme i na različitim mjestima rada.
Zaposlenici također često imaju honorarna primanja, izloženi su zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, a izgledi za razvoj i napredovanje su ograničeni. Predstavnici zaposlenika ističu da osoblje za čišćenje češće ovisi o pravnim savjetima zbog uvjeta rada. Uglavnom se radi o pogrešnim izračunima prava na plaću u slučaju otkaza, o otkazima na bolovanju, čestim neplaćenim prekovremenim satima kao i čestim promjenama radnog vremena radi uštede bonusa pa sukladno tome često je zadovoljštinu potrebno tražiti na sudu.
Prema podacima AK-a i WU-a, u Austriji je u 2019. godini bilo 75.900 osoba zaposleno u djelatnostima čišćenja. Otprilike dvije trećine njih su bile žene, a jedna trećina muškarci. Mnogi od njih imaju iseljeničku pozadinu, a oko 40 posto zaposlenih (32 posto žena i 51 posto muškaraca) rođeno je u Austriji. Kvota s nepunim radnim vremenom relativno je visoka i iznosi 46 posto (ukupno 29 posto svih zaposlenih u Austriji radi na pola radnog vremena).
(kroativ.at)
