Nešto više od 300.000 ljudi trenutno je zaposleno sa skraćenim radnim vremenom, što odgovara učešću od oko 30 posto. U posljednjih deset godina, zaposlenost sa nepunim radnim vremenom čini skoro 90 posto rasta radnih mjesta u Beču. Na nedavno održanoj konferenciji Grada Beča predstavljeni su glavni rezultati studije na temu rada sa nepunim radnim vremenom koju je vodio Magistratski odjel za ekonomiju, rad i statistiku (MA 23).
I dalje je puno više žena nego muškaraca zaposleno na nepuno radno vrijeme. Gradski vijećnik za ekonomiju Peter Hanke je naglasio da su motivi za rad manje od 40 sati tjedno vrlo različiti. Oko 15 posto radnika ne radi dobrovoljno kraće, već je to zbog obaveza oko djece, ali i zbog nedostatka radnih mjesta. Stopa nepunog radnog vremena je kod žena čak četiri puta veća nego kod muškaraca. Istovremeno, neplaćeni rad i dalje uglavnom obavljaju žene. Zaključak je da je hitno potrebno izjednačenje.
Christoph Hofinger iz Instituta za ispitivanje javnog mnijenja “SORA” naveo je da su zaposlenici stariji od 55 godina iznad prosjeka zadovoljni radnim vremenom. S druge strane, roditelji smatraju da je usklađivanje rada i porodičnog života negativno: dok žene nakon rođenja djeteta često nastavljaju raditi sa skraćenim radnim vremenom, mnogi očevi rade i duže od muškaraca bez djece. Na rukovodećim pozicijama se i dalje uglavnom nalaze muškarci i stalno zaposleni radnici. Ipak je napredovanje na karijernoj ljestvici u određenoj mjeri moguće i na pola radnog vremena, čak i za zaposlene majke.
Klemens Himpele, šef MA 23, skrenuo je pažnju na napetost između individualne i socijalne dimenzije ove teme. Mnogi ljudi bi željeli povećati obim posla. S druge strane, odluka o radu sa skraćenim radnim vremenom može biti korisna u mnogim fazama života. I sve više radnika u Beču želi skratiti radno vrijeme. Dakle, postoji veliki potencijal za pravedniju raspodjelu radnog vremena, posebno između žena i muškaraca.
