Priča o spomeniku nas vodi nešto više od 100 godina unazad. Napravljen je 1914. godine, a od tada nije uspio odoljeti zubu vremena, te je austrijska vlada odlučila da je vrijeme da se rekonstruiše.
Pilot Oskar Dudić rođen je u Pragu, odrastao je u Beču i zatim otišao u Mađarsku gdje je završio višu vojnu školu. Na njegov rođendan 10. jula 1913. godine održavao se svečani defile stacionarnih trupa koji se dešavao u čast snaga koji su bili tu sa odlikovanjem počasnog križa generacije 1912/1913 godine.
Završni čin svečanosti trebao je biti paradiranje snaga. Ipak, radi problema koji su uočeni na nekim avionima, parada je zaustavljena prije nego su avioni uzletjeli. Međutim, pilot Dudić i njegov mehaničar M. Hohn su već ranije uzletjeli kako bi prvi uzeli učešće u paradi.
Uskoro su primijetili da imaju defekt na motoru te su se krenuli vraćati na polaznu lokaciju u Butmir. Avion se uskoro prevrnuo i zatim počeo tonuti nosom prema zemlji. Dubić ga nije mogao zaustaviti te je ostao zarobljen u letjelici sa svojim mehaničarom. Pri zabijanju aviona u zemlju su teško povrijeđeni, te je Dudić preminuo narednog dana u bolnici, dok se njegov mehaničar uspio preživjeti.
Spomenik je do prije nekoliko sedmica bio izrazito oštećen, te su ga zbog toga austrijske vlasti odlučile obnoviti. Učinili su to uz pomoć Amre Čusto i Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno historijskog i Prirodnog naslijeđa Sarajevo. Izrazili su beskrajnu zahvalnost podršci i pomoći načelnika Općine Ilidža Senaida Memića.
Veliki pljesak i zahvalnost dobili su i stanovnici Otesa Boris Smoljo, Nijaz Muhić. Semir Durgutović i Mirsada Žigo, koji su nesebično pomagali vojnicima koji su obnavljali spomenik. Nešto više od dvije sedmice vojnici su od njih mogli posuđivati struju, alat i mašine, te su jeli njihove kulinarske specijalitete.
Ambasadorica Austrije u BiH zaključila je otvaranje obraćanjem prisutnima, te dodjelom odlikovanja vojnicima koji su učestovali u rekonstrukciji. Zatim je održana ceremonija polaganja vijenca, te je održana minuta šutnje.
(Klix)
