Ova tragikomedija predstavlja kritiku društva, nezdravih veza i muško-ženskih odnosa, u kojoj likovi na komičan način prikazuju mane pojedinca i društva. Na pitanje da li takvo društvo može da preživi režiseri su odgovorili završivši proslavu mature tragedijom, i tako ostavivši publici prostora za razmišljanje i preispitivanje sebe.
Scenario je nastao kao kombinacija tekstova iz različitih komedija, Dušana Kovačevića, Duška Radovića, ali i tekstova koji su napisali Žan Anuj, Molijer, Nik Zagone i dr. Tako su režiseri Vesna Špirić i Nikola Despotović, adaptacijom poznatih tekstova, dobili potpuno novu percepciju i novu priču.
“Moj zadatak nije bio nimalo lak, jer režirati i glumiti u istoj predstavi znači uložiti duplo truda u ceo projekat. Najponosnija sam na scenario koji sam sastavila od raznih tekstova i jedan deo napisala, jer se čitava ideja i sklop tekstova publici najviše dopao. Što se mog glumačkog dela tiče, ja sam igrala osobu koja je u prirodi sto posto drugačija od mene same i zato mi je bio pravi izazov igrati je. Na sceni sam morala da branim sve ono što u životu
osuđujem, i to mi je bilo najteže, pa sam jedan deo teksta morala da dopišem da bih je na neki način odbranila i razumela”, istakla je Vesna Špirić.
U predstavi su igrali, osim Vesne i Nikole, Kristina Đenđinović, Nikola Prerad, Dimitrije Vidaković, Marija Živanović, Jelena Lejić i Peđa Vrcelj. Celu priču je upotpunila čarobna violina Tanje Paucanović, poznata bečkoj muzičkoj sceni. Ovacije publike je dobila mlada Marija Živanović iz Bijeljine za ulogu žene koja bolesno kontroliše svog muža.
Nikola Despotović je ponosan na svoje kolege i ceo projekat: „Jako mi je drago što je jedna grupa mladih ljudi, daleko od svojih izvornih domova, uspjela da skoro pa u centru Beča održi jedan ovakav događaj, na našem jeziku, za naše ljude i povrh svega za našu dušu.
Pripreme, probe i organizacija nije bila nimalo laka, ali uprkos svim problemima, sjajan je osjećaj uspjeti realizovati naše ideje i uloženo vrijeme i trud u nesto sto je naše gledaoce ostavilo pod jakim utiscima. Naše individualne borbe sa likovima koje smo se potrudili da prenesemo iz raznih književnih djela su tako bile krunisane pobjedom u vidu aplauza, i moram reći da se u tim momentima uvijek iznova sjetim zašto volim pozorište i za šta se
vrijedi žrtvovati. Režiranje i osmišljanje koncepta je bio jedan novi izazov za mene i moram da izrazim svoju veliku zahvalnost svojoj koleginici Vesni Špirić koja je preuzela veliki dio tereta organizacije na sebe i bila uvijek spremna da riješi sve poteškoće.“
Za svoje kolege dodaje da su svi oni deo nečega većeg i umetnički lepog, te se nada da će sarađivati u budućnosti na novim projektima.
