Što se tiče broja potvrđenih smrti od koronavirusa u odnosu na broj stanovnika, analiza je prilično jednostavna. Na čvrstom prvom mjestu je Belgija s 81,53 umrla na 100 tisuća stanovnika. Tri europske zemlje, za koje se smatra da su najteže pogođene, daleko su iza Belgije: Španjolska s 57,43, Velika Britanija s 55,64 i Italija s 54,4 umrla na 100 tisuća stanovnika.
Što se tiče ukupne stope smrtnosti u odnosu na broj zaraženih, takozvane infection fatality rate (IFR) za koju je potrebno utvrditi ukupan broj zaraženih, ona će vjerojatno biti utvrđena tek kada pandemija završi na temelju masovnih seroloških testiranja.
Stopa smrtnosti u Belgiji čak 16%, u Švedskoj 12%
No već raspolažemo točnim brojkama za stopu smrtnosti prema broju potvrđenih slučajeva, takozvanu case fatality rate (CFR). Prema analizi američkog istraživačkog Sveučilišta Johns Hopkins, odnosno njihovog Centra za resurse o koronavirusu, prva je opet – Belgija sa stopom od čak 16,2%. Slijede je Francuska (15,5%), Italija (14,3%) i Velika Britanija (14,1%).
Usporedbe radi, SAD, koji ima daleko najveći apsolutni broj umrlih od koronavirusa, gotovo 100 tisuća, ima stopu smrtnosti od samo 5,9%. Švedska, čija kontroverzna strategija vrlo blagih mjera socijalnog distanciranja odskače od većine zemalja, ima stopu od 11,9% – mnogo više od SAD-a ili susjedne Norveške, Finske i Danske, ali i mnogo manje od Belgije.
Ipak, prema specijaliziranoj stranici Our World in Data, koja koristi podatke Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC), Francuska ima dosta višu stopu smrtnosti (19,57%). Mogući razlog je to što ECDC i Sveučilište Johns Hopkins imaju drukčiju evidenciju, odnosno prvi izvor ubraja neke smrti koje drugi ne ubraja, primjerice one bolesnike koji su umrli u staračkim domovima i nisu bili hospitalizirani.
Belgija bilježi sve smrti, za razliku od drugih?
U svakom slučaju, ako nije na samom vrhu, Belgija je pri vrhu po smrtnosti od koronavirusa. Tamošnji dužnosnici pokušali su umanjiti važnost pozicije svoje zemlje na ovoj ljestvici tvrdeći da je njihova visoka stopa smrtnosti rezultat temeljitosti u evidenciji zaraženih i umrlih.
Naime, čak 40% smrti od covida-19 u Belgiji spada u kategoriju “mogućih slučajeva”, što znači da nisu potvrđeni testovima. Mnoge druge zemlje ne ubrajaju takve nepotvrđene smrti u svoju evidenciju. Analiza Financial Timesa, među ostalima, pokazala je da bi pravi broj smrti od koronavirusa u nekim zemljama mogao biti mnogo viši od onog koji je prijavljen.
Štoviše, prema analizi znanstvenih istraživača sa Sveučilišta Yale, u SAD-u je višak smrtnosti čak 150% veći od prijavljenog broja smrti od koronavirusa.
Pritom je vrlo znakovito da se u Belgiji broj umrlih, odnosno višak smrtnosti, ove godine u odnosu na ranije godine manje-više podudara s potvrđenim brojem umrlih od koronavirusa. Analiza Financial Timesa obuhvaća razdoblje do 3. svibnja, u kojem je ova zemlja imala višak od 8300 smrti u odnosu na ranije godine. U istom razdoblju Belgija je prema stranici Worldometers imala 7844 smrti, samo nekoliko stotina manje. U međuvremenu se taj broj popeo na 9344.
“Naš način brojanja stvari znanstveno je najtočniji i najpošteniji”, rekao je virolog i glasnogovornik belgijske vlade Yves Van Laethem novinarima ovaj mjesec.
Mjere uvedene prekasno?
No ako temeljita evidencija umrlih povećava stopu smrtnosti, temeljita evidencija slučajeva uz opsežno testiranje je smanjuje jer viši broj umrlih uz jednaki broj smrti daje nižu stopu smrtnosti.
Stoga se epidemiolozi sve više okreću upravo višku smrtnosti, koji uključuje sve smrti u epidemiološki aktivnom razdoblju iznad godišnjeg prosjeka, kao najrelevantnijem indikatoru.
A prema još jednoj takvoj analizi viška smrtnosti, onoj Economista, Velika Britanija je zapravo najteže pogođena zemlja na svijetu u odnosu na ukupnu populaciju. Španjolska je na drugom mjestu, a Belgija na trećem mjestu. Economist nije računao višak smrtnosti za cijeli SAD, ali napominje da je onaj za New York daleko viši i od britanskog.
Svejedno se postavlja pitanje koji je razlog za visoko mjesto Belgije po smrtnosti od koronavirusa.
To je pitanje još relevantnije s obzirom na to da su u Belgiji 18. ožujka uvedene rigorozne mjere socijalnog distanciranja, dan prije nego u Hrvatskoj: obustavljeni su svi neesencijalni poslovi, kupovina je ograničena na jednu osobu u obitelji, a osim toga je izlazak dozvoljen jedino na sat vremena za šetanja psa ili vježbanje s najbližom obitelji ili još jednom osobom.
Visoka gustoća stanovništva i velik broj štićenika u staračkim domovima
Ipak, izgleda da su te mjere svejedno uvedene prekasno, barem za Belgiju. Nedavna analiza znanstvenika sa Sveučilišta Columbia na temelju modela pokazala je da se moglo spriječiti 55% smrti u SAD-u da su mjere uvedene tjedan dana ranije, a da su uvedene dva tjedna ranije, čak 82% od gotovo sto tisuća ljudi u toj zemlji ne bi umrlo od koronavirusa. Za vjerovati je da sličan uzorak vrijedi i za druge zemlje – za Kinu i Belgiju je također potvrđen sličnim istraživanjem.
“Mi brojimo vrlo točno, ali to ne umanjuje činjenicu da smo isto tako vrlo snažno pogođeni”, priznao je Steven Van Gucht, ravnatelj odjela za virusne bolesti u belgijskom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti.
Jedno objašnjenje bi mogla biti visoka gustoća stanovništva u odnosu na susjede, ali i uloga zračne luke u Bruxellesu kao jednog od najvažnijih prometnih čvorišta u Europi. Bruxelles je, ne treba posebno napominjati, sjedište Europske unije. Također, mnogi Belgijci bili su na skijanju u sjevernoj Italiji u veljači, a ta skijališta vjerojatno su bila kritično prvo žarište u Europi.
Međutim, još jedan bitan faktor koji bi mogao objasniti visoku stopu smrtnosti u Belgiji je vrlo velik broj štićenika u staračkim domovima. Samo Nizozemska i Luksemburg imaju višu stopu popunjenosti domova za starije u odnosu na ukupan broj stanovnika. Štićenici staračkih domova su praktički svugdje u Europi najčešće žrtve koronavirusa – Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da i do polovine svih slučajeva u Europi otpada na staračke domove.
Dužnosnici su također priznali da su počinili neke pogreške u pripremi za pandemiju. Naime, zaposlenici domova na početku nisu imali dovoljno zaštitne opreme pa se virus vrlo brzo proširio u tim objektima. Sada svi djelatnici domova za starije imaju zaštitne maske i odjeću, a pomažu im i medicinske sestre iz bolnica i vojske. No šteta je već učinjena.
(Index.hr)
