Zašto uvijek vi zovete i inicirate druženje – jesu li “jednostrana” prijateljstva prava

Ako ste u grupi ljudi koji stalno iniciraju viđanje sa svojim prijateljima dok se oni nikada ne sjete da to urade, najvjerovatnije vam je palo na pamet da negdje griješite i pitate se da li su to prava prijateljstva.

Kada provodite vrijeme sa prijateljima čini vam se da ste bliski kao i uvijek jer razgovarate o ličnim stvarima, smijete se i uživate u aktivnostima koje svi volite. Ali kada se rastanete, ne čujete se sve dok vi ne pozovete. To je veoma zbunjujuće i obeshrabrujuće.

Pravo prijateljstvo uvijek vrijedi truda, ali izgleda da postoje dvije vrste ljudi: oni koji iniciraju i razvijaju prijateljstva i oni koji to ne čine. Ako ljudi prihvate poziv da vas vide, možete zaključiti da vole da provode vrijeme sa vama – na kraju krajeva, postoji mnogo načina da izbjegnete susret koji ne želite.

Psihoterapeutkinja Gabrijela Rifkind kaže je opisana situacija daleko od pitanja: “Uvijek ja moram, ako ne uradim ja, ko će?”, i da se može preformulisati u objašnjenje: “Imam bolje resurse”.

“Ljudi koji su dobri u prijateljstvu”, objašnjava Rifkindova, “obično su prilično sigurni u sebe i samouvjereni. Pitate se zašto to stalno radite, ali možda ste dobri u organizovanju. Ljudi uglavnom vole kada drugi pokreću stvari.“

Međutim, može biti izuzetno zamorno kada ste vi uvijek ta osoba koja to radi.

Djeluje da ste sigurniji nego oni, čak i ako to ne osjećate, ali vam je to možda i potrebnije nego njima, pa se više trudite.

“Ljudi možda već imaju svoju mrežu i možda se ne trude toliko. Ako je to slučaj, morate biti proaktivniji”, savjetuje Gabrijela Rifkind. Predlaže da smislite načine da se redovno viđate sa ljudima, kako ne biste morali stalno da organizujete susrete.

Neki ljudi nisu dobri u neobaveznom ćaskanju između susreta, pozivanju telefonom, slanju poruka, ali to ne znači da nisu vrijedni kao prijatelji.

Djeluje da se lijepo provodite kada provodite vrijeme zajedno. Drugim riječima, kada je važno, oni su dobri prijatelji. To je bolje nego da vam neko stalno šalje poruke, ali nikada ne želi da se vidi sa vama.

Pisac Dejvid Robsona, koji je napisao knjigu Zakoni povezanosti (The Laws of Connection) govori o nečemu što se zove “jaz u sviđanju”, gdje često potcjenjujemo koliko nas neko voli jer smo previše zauzeti razmišljanjem o tome šta smo pogriješili ili zašto nas možda ne vole. To nas, kako Robson ističe, često može spriječiti da pokrenemo planove za ponovni susret, piše Gardijan, prenosi RTS.

Vaši prijatelji mogu patiti od “jaza u sviđanju” više nego vi.

Pročitajte još

Popularno