Za selo Metlić Rudi je prvi put čuo osamdesetih godina prošlog vijeka, kada se, tokom jedne posjete Srbiji, zagledao u sliku djevojke iz ovog sela. Ona mu se toliko dopala da je zbog djevojke sa slike ovaj mještanin Frankfurta dugo tražio Metlić na karti, ali bez uspjeha, a onda je riješio da sam potraži ljepoticu u koju se zaljubio na prvi pogled.
– Kada sam došao do Šapca, pitao sam jednog čovjeka gdje se nalazi to selo Metlić. On mi je rekao da idem samo pravo trideset kilometara. Ja sam tako sam tražio selo dva sata – prisjeća se Rudi kako je prvi put zalutao u Pocerini.
Tada nije bilo table na ulasku u selo, umjesto asfalta do kuće Pavlovića, gdje je živjela ljepotica sa slike, Rudijeva buduća supruga Živana, vodio je kaldrmisani put, a drvene bandere bile su jedini putokaz za zaseoke. Ipak, to ga nije obeshrabrilo.
– Kad je on došao, ja sam razmišljala, šta hoće ovaj Nijemac, Francuz, Rus. Nisam odmah shvatila da je Nijemac. Međutim, on je počeo sve češće da dolazi. Bude ovde jedan dan, pa dva, pa tri dana, a onda ode na more, pa se ponovo vrati. Jedan dan je stiglo pismo, sjećam se, bilo je nacrtano srce strijelom probodeno i u tom pismu me pitao da li hoću da se udam za njega. Ja prije toga nisam ni razmišljala o udaji, ali sam čitajući romane maštala o nekom Francuzu, i onda sam odlučila da se udam – prisjeća se Živana.
Na proplanku odakle se pruža najljepši pogled na celu Pocerinu, gdje se ukrštaju vjetrovi pomiješani sa mirisom jagoda i ruža, sagradili su Živana i Rudi svoj dom. Baš tu su slike sa vjenčanja kada se rasplamsala ljubav između prelijepe Srpkinje i duhovitog Nijemca koji nije mario za razike, lijep život i slobodu, i odlučio da ovde provede penzionerske dana.
– Ja danas kažem da sam 70 odsto Srbin, a 30 odsto Nijemac. Ja volim Srbiju, volim Metlić, meni je ovdje mnogo lijepo. Ovdje je divan narod. Družim se sa komšijama i uživamo. Sad smo posadili i jagode. To je za mene težak posao i ne volim da berem, ali nosim gajbice i vozim na prodaju – priča Nijemac koji je zbog ljubavi došao u Srbiju.
Rudi vrijeme provodi i u alatnici, jer je u Nijemačkoj do penzije radio kao elektrotehničar. Svi su ga u Metliću lijepo prihvatili, kao da je oduvijek tu živio.
– Mi njega volimo, a i on nas. Voli da se šali, vrlo je duhovit i dobar domaćin. Posebno nam se svidjelo kada je odlučio da se preseli u Metlić. To je još jedan dokaz da je između njih velika ljubav – priča komšinica Biljana Panić.
Slavi rođendan kad i “naš drug Tito”
Rudi kaže da je njegov rođendan još jedna veza sa Srbijom.
– Ja sam rođen 25. maja, isto kao i vaš drug Tito – priča na srpskom sa očiglednim njemačkim akcentom, a često, kako priča Živana, kaže i “naš drug Tito”, želeći tako još jednom da pokaže koliko voli Srbe i Srbiju.
(Blic)
